PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 7.
415
15
10
5
– kaže u 2. knjizi
O dijelovima <životinja>
u 2. poglavlju. Nitko
nikada neće sumnjati da je ovaj naš kuhinjski plamen upaljeni
dim, dakle taj dim je i isparavanje, toplo i suho.
O podzemnom plamenu mogao bi ne malo dvojiti netko tko
nije tup. Naime, smatraju da se pod zemljom ne može žariti dru-
ga tvar, nego zemna smola i sumpor koji se i smradom izdaju. A
ti su ili vlažni i masni, tj. zračni, ne drugačije, nego plamen u na-
šim svijećama, voštanim, smolastim, bakljastim, drugim takvima
i tako da se može reći da je njihov plamen žar dima vlažnog,
masnog, a ne dah suhog.
Ako bi to tko od aristotelovaca da spasi Aristotelovu defi-
niciju (to im je, naime, kad zanemaruju i istinu stvari, najveći
posao) tvrdio, da ona vlažna para koja nastaje iz smole, sumpo-
ra i ostalih masnoća, biva vatrom isušena, dopustio bih za sada
(premda Teofrast ponajviše galami protiv toga) da vidimo kamo
ta stvar vodi.
Neka stoga bude, svi plamenovi, ma kojeg roda bili, neka
budu isparavanje ili dah topao i suh. Iz razloga ove topline i
suhosti rijetki su i lagani i zato se kreću u nebo; a svi pojedi-
ni dijelovi kreću se k svojoj cjelini. Cjelina je tih dijelova prema
nebu. Dakle, sfera vatre je pod nebom; to smatraju najvaljani-
jim obrazloženjem da se sferu vatre uvede u prirodu. Tim istim
ću <obrazloženjem> ne manje, nego čak valjanije dokazati da je
nebo vatra, jer gore i tamo k nebu, svojoj cjelini, teže dijelovi va-
tre. To osobito podupire moje obrazloženje, sam vid, koji u nebu
vidi mnoge tisuće i rodove plamenova i jer nam ništa takvog ne
pruža sfera vatre pod nebom. Moj je naime razlog po nalogu uči-
telja:
ἔχει λόγους οἵτινες πρὸς τὴν αἴσθησιν ὁμολογούμενα
λέγουσιν
, »ima razloge koji govore ono što se slaže s osjetilom«.
Reći ću na temelju tog naloga protiv samog nalogodavca i protiv
svih njegovih ono što je on sam rekao protiv Parmenida u 1. knji-
zi
O nastajanju
: [444] »Mimoilazeći osjetilo i ne mareći za njega,
20
25
30
