PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 7.
411
20
25
5
smiri, da jadna ne bi bila prisiljena daleko od svoje sveukupnosti
i napuštena ili lutati ili također umrijeti.
Spustimo se, dakle, na istraživanje naše vatre. Što se, dakle,
kaže? Naša vatra teži prema gore, dakle sfera vatre smještena je
iznad zraka. Koje je to obrazloženje, iz kojeg mjesta
16
ili elenktič-
kog
17
dokaza izvedeno? Dokaz sigurno nije. Ako bi bio elenktič-
ki dokaz, gotovo bi bilo sa sferom vatre; ali, ako je uzeto iz
Topike
,
čini nam tu sferu vjerojatnom a ne nužnom.
Ali da se ne zadržavamo u dvosmislenom i dvoznačnom,
prvo pitam o kojoj našoj vatri to podrazumijevaju, jer nemamo
jednovrsnu. Teofrast, najmiliji Aristotelov učenik prenosi trostru-
ku slijedeći Platona i Timeja, a možda na nekom mjestu i svojeg
učitelja:
ἄνθραξ, φλόξ, φῶς
, ugljen, plamen, svjetlost. Mislim da
aristotelovci, ovi naši, ovu treću i protiv volje Teofrasta, kojeg su
poznavali samo po imenu, neće prihvatiti, a smatram da se neće
usuditi nijekati dvije prethodne. Što će, dakle, reći? Da je ugljen ili
dio ili vrsta sferne vatre? Ako bi nijekali, ne postoje više dva, nego
jedan dio vatre. Ako bi potvrdili, zašto se ugljeni ne uzdižu k svo-
joj cjelini, k vlastitom rodu? Dakle, braća blizanci, [443] u jednom
porodu rođeni, ugljen i plamen, zašto stariji ugljen neće biti dio
vatre, a njegov će plamen biti? Odakle ta nejednakost? Reći će
sigurno jer je ugljen težak, zato se ne uzdiže. Što nas sad poučava-
ju? Ako je vatra, prema iznošenju prvaka <Aristotela>, lagana po
svojoj naravi, kako su sada otkrili da je vatra teška? Sigurno jedno
od dvojega je po nužnosti. Ako je ugljen vatra, također je lagan.
Ako nije lagan, nije vatra. Izabrat će, mislim, da nije vatra; pitam
dakle: što je ugljen? Odgovorit će, mislim: drvo je zapaljeno.
16
locus, τόπος – Petrić misli na Aristotelovu
Topiku
, zbirku pravila za
postizanje zacrtanih ciljeva dokazivanja. Takvo argumentiranje ne smjera
nužnosti, nego vjerojatnosti.
17
Elenktičkim dokazom naziva Aristotel onaj dokaz kod kojeg po-
četak dokazivanja nije kod onoga koji dokazuje, nego postupak dokazi-
vanja svojom tezom započinje netko drugi. Elenktički dokaz moguć je i
tamo gdje direktni dokaz nije moguć, npr. dokaz principa neproturječnosti
može biti samo elenktički, tj. može se dokazati da je nemoguće ili protu-
slovno prihvatiti da princip neproturječnosti ne važi. Međutim, čini se da
Petrić na ovom mjestu pod elenktičkim dokazom podrazumijeva sofistički
ili prividni dokaz: ὁ σοφιστικὸς ἔλεγχος.
10
15
