PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 7.
409
5
kretanje može zrak razdvojiti i zapaliti, tako da se često čini da se
topi ono što biva pomicano.« O tome je također napisao u 2. knji-
zi
O nebu
. I u istom 4. <poglavlju> zatim: »Naime ovaj kod nas,
onaj zrak koji se približava onome što biva nasilno pomicano,
najviše je topao; i to se događa iz dobrog razloga, jer ga pomica-
nje čvrstog najviše razdvaja.«
Ako, dakle, kretanje, također kod nas u nižem predjelu zapa-
ljuje zrak, zbog čega nam je izumio onaj najviši zrak? I iz kojeg
se razloga Aristotelu, njemu i njegovima činilo da je zaključivao
protiv starih, da nebo nije vatra, niti da je toplo: »Dovoljni su
pak znak da gornje mjesto nije toplo niti zapaljeno, također tamo
nema padanja zvijezda, nego su prema dolje.«
Ja ću zaključiti protiv njegovih da su zvijezde koje se rasipaju
i koje nastaju niže, dovoljan znak da nije nužno izmišljati nikak-
vu sfernu vatru. Kad, kako uči njihov prvak u istom poglavlju:
»Ponekad ih rađa isparavanje zapaljeno kretanjem; ponekad pak
biva od onog zraka koji se zgušnjava zbog hladnoće razdvojeno
i istisnuto kao toplo.«
Prethodni razlog od tih dvaju bezvrijedan je, osobito zato jer
priznaju sveukupni peripatetički senat i puk da
koze,
leteće zvijezde i
zmajevi
nastaju u srednjem predjelu zraka,
gorući čepovi
pak,
voštani
,
zvijezde Helene
u najnižem<predjelu>, kako zbog topline zraka, tako
i zbog hladnoće; a za komete, ako neki nastaju u drugom najvišem
<predjelu>, reći ćemo da nastaju iz istog razloga, ne zato jer je tamo
sfera vatre, nego zato jer su tamo <uzroci zapaljivanja> ili jedan od
triju, ili dva ili također (ako bi to moglo biti) tri uzroka zapaljivanja:
tj. kretanje zraka, njegova toplina, ili također i hladnoća.
A ako ne treba iz tog razloga uvesti u prirodu tu vatru – reći
će – zbog onog drugog razloga nužno je da se uvede, tj. da ta va-
tra naših predjela ima kamo vratiti se k svojoj cjelini, gdje da se
10
15
20
25
30
