PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 7.
413
20
25
10
5
30
Neka bude. No zapaljeno vatrom ili nekom drugom stva-
ri? Ako nekom drugom a ne vatrom, neka pokažu, koja je to
<stvar>? Ako ne bi pokazali, usudit ćemo se tvrditi da ugljen ima
dio vatre i da ga je ona zapalila. Taj dio vatre, je li on iz roda one
sferne vatre ili nije? Ako ne bi bio, ne smije se zvati vatrom, niti
se za samo drvo smije reći da je zapaljeno. Ako bi bio dio vatre,
bit će iste prirode, stoga lagan. Zašto se, dakle, ne uzdiže? Reći
će, biva zadržan u drvetu. Dobro. Ali kojom silom, prirodnom ili
nasilnom? Ako nasilnom, jednom će se osloboditi i uzdignut će
se. Kada će to biti, nakon što se nije zadržalo ni u kojem sjećanju,
od Aristotelova ili još starijeg vremena, da se on ikada oslobodio
i popeo u visinu. Stoga <ta sila> u drvetu je po prirodi. Ako je
po prirodi, kako nema drugu prirodu uzdizanja u vis? Ako su
obje jednako njegove prirode, zašto se jednom nikada ne služi,
drugom uvijek. Neka daju razlog. Ako ne mogu, reći ćemo da ta
vatra nije lagana i da zbog toga da nije srodna onoj svojoj sfernoj,
da nije dio one cjeline. Ako bih se usudio isto reći o plamenu i
ako bih nijekao njegovo uzdizanje, okružit će me vika cijele pe-
ripatetičke škole i zgazit će me. Izvucimo se iz vike, hoćemo li u
miru i spokojno, ako bi bilo dopušteno, filozofirati?
Ispitajmo uzdizanje plamena. Velik je i nenadmašan taj po-
sao. Što dakle kažemo, zamjećujemo li plamenove na tri mjesta?
U podzemlju, na površini zemlje, u zraku i u njegova tri predjela:
najnižem, srednjem, najvišem. Nijedan od tih predjela peripate-
tička škola neće nijekati. Iz njihova nauka navedena su ova tri
18
,
a ona dva prva pružaju se očima koje nisu slijepe.
Da li su ti plamenovi istog srodstva i roda? Aristotel je pla-
men ovako definirao na mjestu već toliko puta navedenom u 1.
knjizi
Meteorologije
u 4. poglavlju:
ἔστι γὰρ ἡ φλὸξ πνεύματος
ξηροῦ ζέσις
. »Plamen je sjaj suhog daha.« Taj pak
dah
što mu
drugo znači, nego da je ili zrak ili dim ili isparavanje. Tvrdi sam i
svi njegovi da su vatre u zraku trostruke, <prema tome> u kojem
su dijelu <zraka> upaljene, da su
ἀναθυμιάσεις
, isparavanja
– topla i suha. Ako bi gorući dim bio plamen, isto je tako i ispara-
vanje;
ἀναθυμίασις γὰρ ὁ καπνός͵
»isparavanje je, naime, dim«
18
Tj. u najnižem, srednjem i najvišem predjelu zraka.
15
35
