PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 7.
435
5
čaj. Isto je, naime, njegovom učitelju
φύσει καὶ κατὰ φύσιν
–
po
prirodi
i
u skladu s prirodom
– i da je to svakom elementu jedino
kretanje. Vatri je pak taj isti učitelj dodijelio kretanje od središta
prema gore. Nije, dakle, oteto kretanje
33
u skladu s prirodom
. Isto
bi bilo s onim koji je
φύσει
– po prirodi i isto s pravocrtnim. Sto-
ga <oteto kretanje> pripada broju onih <kretanja> koja su
παρὰ
φύσιν
–
mimo prirode
.
No poslužimo se širokogrudnošću. Dopustimo Simpliciju i
ostalima da ta vatra ima dva kretanja:
u skladu s prirodom
i
po pri-
rodi
; pravocrtno
od središta
– po sebi i
kružno
– po nebu. Treće pak
<kretanje>, ono
k središtu
kojim silazi k miješanju naših stvari,
kojim ćemo imenom i kojom oznakom udostojati? Ako bismo re-
kli da je ono <kretanje>
φύσει
–
po prirodi
i
κατὰ φύσιν
–
u skladu
s prirodom
, reći ćemo stvar suprotnu Aristotelovim mislima koji
je jednostavnim tijelima pripisao jedno jedino kretanje. A mi već
dajemo tri, a osim toga, također dva <kretanja> jedno drugome
kontrarno; prvo od središta i ovo prema središtu.
Ako bismo rekli da ga ne tjera vlastita priroda, tada ćemo
priznati da je nasilno. To Aristotel priznaje u 1. knjizi
Meteoro-
logije
: »Zbog toga što vatra koja okružuje često prorjeđuje zrak
kretanjem, i na silu biva nošena prema dolje.
34
« A ja ću pitati da
prvo pokažu način na koji kružno kretanje neba može uzroko-
vati pravocrtno kretanje. Dok se to ne pokaže, nikada u to neću
povjerovati. Ako to na neki način pokažu, pitat ćemo, da li to
kruženje pomiče cijelu sferu vatre, ili pak njezine dijelove.
Ne mislim da će se usuditi reći – cijelu, dijelove – to će se usu-
diti. To je, naime, također učitelj mislio u raspravi o toplini da se
događa. Tada neću prestati pitati, koje je dijelove to kruženje po-
maklo, da li najveće ili najmanje, one koji su bliži kruženju ili one
koji su udaljeni? I zašto radije ove nego one – kad su svi sasvim
slični, jedne težine, jedne kvalitete? Ako ne bi dali to pomicanje
dijelova nebu, nego prirodi koja proviđa, koju zovu inteligenci-
jom koja ne luta, da se brine za miješanje stvari i za nastajanje,
33
Usp. SIMPLICIUS, in Cael. 7.37.17–18: τὸ ὑπέκκαυμα ἁπτόμενον
τῆς σεληνιακῆς σφαίρας
34
Prevedeno s grčkog.
10
15
20
25
30
