PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 7.
443
20
15
10
5
i s pitagorovcima, te gotovo sa svima starima da je ona toplina
koja je u životinjama, nebeska toplina. I sam Aristotel to piše u 2.
knjizi
O nastanku životinja
, u 3. poglavlju, na mjestu zaista slav-
nom koje smo mi naveli u prethodnim knjigama
42
. Dakle, ne do-
kazuje se nepobitno iz topline životinja da je u njihovoj mješavini
prisutna vatra ili ona sferna ili ikoja naša.
I stoga ćemo pravo i istinito zaključiti da ta vatra ni na koji
način ne može biti element mješavine, kao što smo prije doka-
zali da nije element sastava i da tu sferu na osnovi najboljeg
razloga, jer ne proturječi nijedno osjetilo, treba izbaciti iz priro-
de stvari kao uzaludnu i suvišnu koja ničemu ne služi – protiv
Aristotelovih poučaka, ali ipak po Aristotelovim propisima i
zakonima. On je svjedočanstva osjetila toliko puta pretpostavio
razlozima i nikada nije znao služiti se razlozima protiv osjetila i
nikada nije odobravao filozofiju onih koji sve
πρὸς ὡρισμένας
τινὰς δόξας ἅπαντα ἀνάγειν βούλονται.
43
– »nastoje svesti na
neka određena mišljenja«. S obzirom na to veoma bi se ljutio
na svoj senat i narod da sada živi; oni njegove riječi, ponajviše
neshvaćene, nepovezane s drugima, koje proturječe osjetilu i ra-
zlozima izvedenima iz osjetila, koje su međusobno sukobljene,
vikanjima, svađama i borbama, ogorčeno drže proročanstvima i
ne prihvaćaju propis ili ono upozorenje učitelja da trebaju:
ἔχειν
λόγους οἵτινες πρὸς τὴν αἴσθησιν ὁμολογούμενα λέγωσιν
44
,
42
Usp. ARIST. GA 736b.33–737a.3: πάντων μὲν γὰρ ἐν τῷ σπέρματι
ἐνυπάρχει ὅπερ ποιεῖ γόνιμα εἶναι τὰ σπέρματα. τοῦτο δ΄ οὐ πῦρ οὐδὲ
τοιαύτη δύναμίς ἐστιν ἀλλὰ τὸ ἐμπεριλαμβανόμενον ἐν τῷ σπέρματι
καὶ ἐν τῷ ἀφρώδει πνεῦμα καὶ ἡ ἐν τῷ πνεύματι φύσις͵ ἀνάλογον οὖσα
τῷ τῶν ἄστρων στοιχείῳ. διὸ πῦρ μὲν οὐθὲν γεννᾷ ζῷον͵ οὐδὲ φαίνεται
συνιστάμενον ἐν πυρουμένοις οὔτ΄ ἐν ὑγροῖς οὔτ΄ ἐν ξηροῖς οὐθέν·
Petrić to citira u III. svesku
Peripatetičkih rasprava
u petoj knjizi (Usp. Fran-
ciscus Patricius/Frane Petrić:
Discussionum peripateticarum tomus tertius
/
Peripatetičke rasprave,
svezak treći, Zagreb 2009. str. 196.)
43
Usp. ARIST. Cael. 306a.8–9: ἀλλὰ πάντα βούλεσθαι πρός τινας
δόξας ὡρισμένας ἀνάγειν.
44
Usp. ARIST. GC 325a.23–28: Λεύκιππος δ΄ ἔχειν ᾠήθη λόγους
οἵ τινες πρὸς τὴν αἴσθησιν ὁμολογούμενα λέγοντες οὐκ ἀναιρήσο-
υσιν οὔτε γένεσιν οὔτε φθορὰν οὔτε κίνησιν καὶ τὸ πλῆθος τῶν
ὄντων Ὁμολογήσας δὲ ταῦτα μὲν τοῖς φαινομένοις͵ τοῖς δὲ τὸ ἓν
