PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 7.
441
5
Ako bude druge naravi, prijašnjem razlogu dodat ću ovo: bu-
dući da je najrjeđa, kažu da tamo niti gori niti zapaljuje (što ipak
ne dokazuju nikojim osjetilom), a ako ovamo silazi ikakvom spra-
vom, povezana sa zemljanim, vodenim i zračnim tvarima, nužno
je da postane gušća i da dobije snagu zapaljivanja, uništavanja,
upropaštavanja – i stoga da postane neprikladna za mješavinu.
Ni ono obrazloženje iz 1. knjige
O elementima
u 3. poglavlju,
nije dovoljno jako da utvrdi da je vatra element miješanja, jer se iz
miješanoga može izdvojiti: »U mesu i drvu i u svakom takvom po-
jedinom prisutna je vatra i zemlja u mogućnosti. Očito se to iz njih
izdvaja.« Niti se vatra izdvaja iz drva i mesa, nego nastaje u drvu i
mesu; naime, kad izvana pristupi drvu ili mesu neka aktualna va-
tra, njezina razdvajajuća sila, koja prodire u meso i drvo, zgrabi ili
vodeni ili zračni dio koji je u njima i zapali ga. I tako se ne izdvaja
vatra koja je bila u drvu, nego tvar koja je bila prikladna da se zapa-
li, postaje vatra. Znam da je to obrazloženje prije Aristotela
37
, bilo
Hipokratovo
38
, poslije Aristotela bilo je Galenovo
39
i bilo je i jest
<obrazloženje> peripatetičara i svih liječnika hipokratovaca. Želim
sada s ovo malo riječi odgovoriti njihovom autoritetu i razlogu.
Nipošto pak ne popuštamo drugom obrazloženju, uzetom
po toplini životinja [449] koje nije ništa drugo nego <argument>
po vatri, nego tvrdimo s Aristotelom
40
, Filoponom
41
, Averoesom
37
Usp. ARIST. Cael. 302a.21–22: Ἐν μὲν γὰρ σαρκὶ καὶ ξύλῳ καὶ
ἑκάστῳ τῶν τοιούτων ἔνεστι δυνάμει πῦρ καὶ γῆ·
38
PSEUDO-HIPPOCRATES,Περὶκατασκευῆςἀνθρώπου,289.17–18:Συ-
νέστηκεν ὁ κόσμος ἐκ στοιχείων τεσσάρων͵ οἷον πυρὸς͵ ἀέρος͵ ὕδατος͵ γῆς·
39
Usp. GALENUS Med. De elementis ex Hippocrate libri II, 1.456.9–
13: καὶ γὰρ ὄσπρια καὶ καρποὶ πάντες ἐκ τῶν τοῦ κόσμου στοιχείων
γεγόνασι κἀκ τούτων τὰ ζῷα καὶ γεννᾶται καὶ τρέφεται καὶ αὐξάνεται
καὶ χρὴ θαρρούντως ἀποφαίνεσθαι γῆν καὶ ὕδωρ καὶ πῦρ καὶ ἀέρα
πάντων εἶναι κοινὰ καὶ πρῶτα στοιχεῖα.
40
Usp. ARIST. GA 737a.1–7: διὸ πῦρ μὲν οὐθὲν γεννᾷ ζῷον͵ οὐδὲ
φαίνεται συνιστάμενον ἐν πυρουμένοις οὔτ΄ ἐν ὑγροῖς οὔτ΄ ἐν ξηροῖς
οὐθέν· ἡ δὲ τοῦ ἡλίου θερμότης καὶ ἡ τῶν ζῴων οὐ μόνον ἡ διὰ τοῦ
σπέρματος͵ ἀλλὰ κἄν τι περίττωμα τύχῃ τῆς φύσεως ὂν ἕτερον͵ ὅμως
ἔχει καὶ τοῦτο ζωτικὴν ἀρχήν. ὅτι μὲν οὖν ἡ ἐν τοῖς ζῴοις θερμότης οὔτε
πῦρ οὔτε ἀπὸ πυρὸς ἔχει τὴν ἀρχὴν ἐκ τῶν τοιούτων ἐστὶ φανερόν.
41
Usp. IOHANNES PHILOPONUS, Aet. Mund. 518.11–12: οὐκοῦν
καὶ τὸ οὐράνιον πῦρ τοιοῦτόν ἐστιν ζωτικὸν μᾶλλον͵ οὐ καυστικόν·
10
15
20
