PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 8.
451
20
15
10
5
tanjima. I ta kretanja od središta i k središtu kojima se pravocrtno
kreću ova zemlja, ova voda i ovaj zrak i ova vatra, pravocrtni su
zaista, kako vidimo, ali nisu jednostavni, nego miješani. Kreta-
nja miješanih tijela su, naime, miješana. Ona <jednostavna tijela>
imat će druga jednostavna kretanja, ne više pravocrtna kao ova,
nego možda pravocrtnija od pravocrtnih, k drugom središtu, od
drugog središta ili ne ovog ili izvrsnijeg od ovog i istinitijeg.
Spašavat će ga njegovi i reći će da su to doista miješana tije-
la, ali da su njihova kretanja jednostavna,
κινεῖσθαι δὲ κατὰ τὸ
ἐπικρατοῦν
– da se kreću u skladu s onim što prevladava – da
nadovežu odmah onim riječima učitelja. No ja ih pitam. Ako se
kreće u skladu s onim što prevladava, zašto je rekao: da miješa-
na <kretanja> pripadaju miješanim <tijelima>. Ako vatru ono što
prevladava nosi prema gore, od središta, a zemlju prema dolje, k
središtu, zašto je rekao: miješana <kretanja> pripadaju miješanim
<tijelima>? Nisu li mu bila jednostavna kretanja: kretati se k sre-
dištu i od središta? Od tih kretanja onim, koje je prema središtu,
biva nošena ne samo zemlja, nego također kamen, metal, drvo i
životinja – po ravnoj crti i pod pravim kutevima – istim kretanjem
kojim bi se kretala i jednostavna zemlja, ako bi je bilo. Isto je, da-
kle, jednostavno kretanje i jednostavnih i miješanih <tijela>.
Stoga nisu istinite one <riječi>:
μικτὰς δὲ τῶν μικτῶν
1
, da
miješana kretanja pripadajumiješanim<tijelima> i
μικτὰς δὲ τῶν
συνθέτων
, da miješana kretanja pripadaju složenim <tijelima>
– što je također rekao. Ili, ako je to istinito, trebalo bi da se mije-
šana tijela ne kreću jednostavnim kretanjem prema onom <kre-
1
Doslovni citat nije pronađen, a ne predstavlja ni opravdanu para-
frazu. Usp. Simplicijevo tumačenje da se kretanja dijele na jednostavna i
miješana, a tijela na jednostavna i složena. SIMPLICIUS, In Cael. 7.16.6–8:
δείκνυσι δὲ αὐτὰ διελὼν ὥσπερ πρότερον τὰς κινήσεις εἰς τὰς ἁπλᾶς
καὶ τὰς μικτὰς οὕτως νῦν τὰ σώματα εἴς τε τὰ ἁπλᾶ καὶ τὰ σύνθετα.
Usp. također: ARIST. Cael. 268b.29–269a.7: ἀνάγκη καὶ τὰς κινήσεις εἶναι
τὰς μὲν ἁπλᾶς τὰς δὲ μικτάς πως͵ καὶ τῶν μὲν ἁπλῶν ἁπλᾶς͵ μικτὰς δὲ
τῶν συνθέτων͵ κινεῖσθαι δὲ κατὰ τὸ ἐπικρατοῦν. Εἴπερ οὖν ἐστιν ἁπλῆ
κίνησις͵ ἁπλῆ δ΄ ἡ κύκλῳ κίνησις͵ καὶ τοῦ τε ἁπλοῦ σώματος ἁπλῆ ἡ
κίνησις καὶ ἡ ἁπλῆ κίνησις ἁπλοῦ σώματος (καὶ γὰρ ἂν συνθέτου ᾖ͵
κατὰ τὸ ἐπικρατοῦν ἔσται)͵ ἀναγκαῖον εἶναί τι σῶμα ἁπλοῦν ὃ πέφυκε
φέρεσθαι τὴν κύκλῳ κίνησιν κατὰ τὴν ἑαυτοῦ φύσιν·
25
