PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 8.
459
20
10
5
ni. Iz kojeg su razloga jednostavna kretanja jednostavnih <tijela>
koja uopće ne postoje? Na koji se način <miješana tijela> razlažu
u jednostavna – koja ne postoje – kao u svoje elemente, nedjeljive
s obzirom na vrstu? No na drugimmjestima u istoj 1. knjizi
Mete-
orologije
iznosi da ta vatra nije jednostavna: »Za ono što je uistinu
gore i sve do Mjeseca kažemo da je tijelo različito od vatre i od
zraka; no, usprkos tome, da je u njemu jedno profinjenije, drugo
pak manje čisto i da sadrži razliku i osobito tamo gdje prelazi
u zrak i u svijet oko zemlje.« Doduše niječe da je vatra samo to
tijelo za koje je upravo govorio da je različito od vatre i zraka, a
dopušta da je zrak ovim riječima koje slijede: »Oko toga pak i po-
vezano s tim zrak i ono što iz navike zovemo vatrom, nije vatra.
Vatra je pretjecanje toplog i kao žar. No, treba misliti da je ono
što zovemo i nazivamo zrakom, ono što je oko zemlje, kao toplo i
vlažno, zato što isparava i ima <u sebi> isparavanje zemlje – to je
isparavanje iznad toga, toplo i suho. I doista je para u mogućno-
sti kao voda, isparavanje pak u mogućnosti kao vatra.«
Ipak ne ostaje na istom tragu, nego je neodlučan i mijenja
i ne želi više da je <to> vatra, niti zrak, niti dimno izdvajanje,
nego isparavanje – u istoj knjizi: »Pretpostavili smo da je prvi dio
svijeta koji je oko zemlje, ukoliko je ispod kružnog pomicanja,
isparavanje suho i toplo.« Dakle, ona vatra, ako je zrak, ako je
15
