PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 8.
463
20
15
telovu je razlogu suglasno, da se lakše pretvara u ono što s njime
ima zajedničku oznaku, tj. to je zrak i zemlja; jer jedno s njim
sudjeluje u toplini, a drugo u suhosti.
Neka bude, neka se pretvara u zrak. Kako će to biti? Vidi-
mo, naime, da je ugljen neprekidno u samom drvu, sve dok drvo
ne svede na pepeo; a kad je svedeno na pepeo, više nema drva,
nema ugljena. Reći će: otišao je u zrak. Reći ću ja: da li to biva
na osjetilan način, dok mi promatramo i pipamo? Ako potvrde,
molit ću, neka im bude ugodno da mi to pokažu da i ja to vidim.
[453] Naime tolike godine otkad živim i vidim ne događa mi se
da to vidim dok čitave zime sjedim uz ognjište i marljivo i rev-
no promatram. Ako to i sami nisu vidjeli, nego bi rekli da je to
razlozima izvedeno, tražit ću od njih, od samog Aristotela ono
što je on često tražio od starih,
ταῖς αἰσθήσεσιν ὁμολογούμενα
λέγωσιν
3
, neka govore ono što je u skladu s osjetilima. Ako ni-
kada nije viđeno niti ikojim osjetilima opaženo da se ugljen pro-
mijenio u zrak, sa sigurnošću ćemo i mi nijekati da se promijenio
ili da se mijenja. Čini se da se prije mijenja u zemlju; sve dotle je,
naime, uz drvo da ga potroši, tako dugo dok ništa od njega ne
preostane osim pepela koji je već zemlja ili nešto najbliže zemlji.
To mi ne niječemo. Ali niječemo da se ona vatra koja je bila u
drvu pretvorila u pepeo; kažemo da je zemlja postala pepeo, a ne
da je nastala iz vatre, nego da je od vatre iz drva nastala zemlja;
ili da je zemlja koja je kao element bila u drvu, od vatre iz drva
izdvojena, ako ipak prihvatimo kao istinito ono što je Aristotel
tvrdio, da se u miješanim <stvarima> nalaze elementi iz kojih se
one <miješane stvari> dovršavaju; no, ne vidimo kamo je otišla
ta vatra, niti se vidjelo da je prešla u zrak. Pa ako se ne vidi da
<vatra> prelazi u ono što međusobno ima zajedničku oznaku,
mnogo je manje vjerojatno da je <vatra> prešla u vodu koja joj
je sasvim kontrarna. Ako bi to ipak potvrdili, tražit ćemo da i to
također stave pred naša osjetila. Bliže osjetu čini se da se plamen,
koji je preostala vatra i kako kaže Aristotel:
μάλιστα πῦρ
4
͵
po-
3
Usp. ARIST. Cael. 306a.5–7: Συμβαίνει δὲ περὶ τῶν φαινομένων
λέγουσι μὴ ὁμολογούμενα λέγειν τοῖς φαινομένοις.
4
Usp. ARIST. GC 331b.25: Μάλιστα μὲν γὰρ πῦρ ἡ φλόξ͵
5
10
25
30
