PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 8.
467
O ZRAKU KAO ELEMENTU
Pristupimo zraku za kojega je utvrđeno da postoji u priro-
di; on, kada je dokinuta sfera vatre, lebdi nad ostalima, vodom i
zemljom; ako
lebdenje nad
može činiti laganost, bit će najlaganiji.
Ako je laganost uzrok pomicanja prema gore, bit će bez sumnje
nošen prema gore. Od cijele sfere zraka nikada ne biva nošen
prema gore, sveukupna <sfera> stoji na svojem mjestu, ili tako-
đer njezin najviši i ponajveći dio biva nošen u krug. Ako se neki
djelići tog cijelog zraka kreću, ne kreću se prema gore, naime
to ne dohvaća nijedno osjetilo, nego bivaju nošeni zakrivljeno.
Ako netko kaže da to biva jer ga tuđa sila tjera, tada ću ja reći:
dakle po prirodi ne biva nošen niti prema gore, niti zakrivljeno,
niti prema dolje. Netočno je, dakle, da zrak po prirodi biva no-
šen prema gore, kada se niti cijeli, niti njegovi dijelovi, prirodno
smješteni, ne kreću prema gore.
Ako neki zrak pod udubljenjima zemlje ili pod vodom nasta-
je kao nov ili biva zadržavan, on doista nije smješten na svojem
prirodnom mjestu; ako bi se odanle oslobodio i odletio srodnom
zraku, zašto bismo radije tvrdili da je uzrok tog kretanja laga-
nost, nego prirodna želja dijela koji se želi ujediniti sa svojom cje-
linom, ili <želja> same cjeline koja prirodno privlači vlastiti dio
k sebi iz želje za [454] savršenstvom? Ili, što bi se činilo najjačim,
<želja> samog dijela smještenog između kontrarnog i neprijatelj-
skog njegovoj vlastitoj supstanciji, koje ju uništava – koji poku-
šava svim silama odanle pobjeći k sličnom, k onom koje čuva i
koje mu je sklono. Zrak nema dakle nikakvo kretanje od središta
i prema gore, ako je uspostavljen u svojoj naravi. Ako je pak u
mjestu mimo prirode, te izlijećući odatle biva nošen prema srod-
nom zraku, nijedan razlog nije vjerojatniji da tamo biva nošen
laganošću, nego nekim drugim od <ona> tri rečena.
Ne niječemo da je zrak lagan po težini. A Aristotel također
tvrdi da je težak u 2. knjizi
O elementima
kad kaže: »Inače su i
teški i lagani; oni imaju i jedno i drugo, jer plivaju nad nekima
i ispod su <drugih>, kao zrak i vatra.« Zar zrak ima nešto mi-
5
10
15
20
25
30
