477
[455]
1
PERIPATETIČKE RASPRAVE
SVEZAK IV. KNJIGA 9.
O NASTAJANJU I PROPADANJU
Aristotel je u 2. knjizi
O nastajanju i propadanju
tvrdio da je
bolji i izvrsniji sam bitak, nego suprotno – ne-bitak ovim riječi-
ma: »Budući da kažemo da u svemu priroda uvijek teži za bo-
ljim, bolji je sam bitak, nego sam ne-bitak.« Priroda želi bitak, ne-
bitak dakle izbjegava i grozi <ga> se. Budući pak bitak ne dotiču
sve stvari jednako, niti sve stvari mogu uvijek biti, dodaje da se
bog pobrinuo da one stvari koje ne mogu uvijek biti, imaju uvijek
sljedništvo. »To pak (bitak), nemoguće je da bude u svim <stva-
rima>, zato jer su daleko udaljene od počela, na preostali način
ispunio je bog sveukupnost, čineći nastajanje neprekidnim. Tako
će se naime ponajviše nastavljati bitak, time jer je <to> nešto bli-
zu bîti – da uvijek biva nastajanje; a uzrok je pak toga, kako je
rečeno na mnogim mjestima, kružno pomicanje.« Među mjesti-
ma na kojima je to rekao je i ovo:
[456] »Dalje pak, budući da je
dokazano da je kretanje s obzirom na pomicanje vječno, nužno
je, ako to stoji, da je nastajanje kontinuirano, jer će <to> pomica-
nje kontinuirano činiti nastajanje.«
Neće svako kretanje učiniti nastajanje, nego kružno kreta-
nje i to nebesko, te odmah iznosi i uzrok:
διὰ τὸ προσάγειν καὶ
1
krivo paginirano 555
5
10
15
20
