PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
483
15
10
5
vom uzajamnom nastajanju, nego se i u njihovom pravocrtnom
kretanju zamjećuje oponašanje kružnog kretanja. »I tako je i nji-
hovo pravocrtno pomicanje kontinuirano jer oponaša kružno.«
Ne mijenjaju se, naime, međusobno jedni u druge kontinuirano,
nego, da bi se kontinuirano pretvarali, uzdižu se i silaze. To su
pravocrtna kretanja jednostavnih tijela. Tu je stvar u 1. knjizi
Me-
teorologije
najjasnije izrazio i istovremeno izložio, što je ono što
čini nastajanje, što je nejednakost kretanja, što je pristupati i [461]
udaljavati se, što je daleko, što blizu – ovim riječima: »Kao onaj
koji pokreće i prvak i prvo od počelā je kružnica po kojoj se očito
odvija pomicanje Sunca, koje razdvaja i povezuje. Time što biva
blizu ili udaljenije, uzrok je nastajanja i propadanja.«
Na koji to način biva, objašnjava: »Dok Zemlja miruje, ono
što je oko nje vlažno od zrâkā i od druge topline, koja dolazi
odozgo, razloženo u paru, biva nošeno prema gore.« Ima potom:
»Zgušnjava se opet para ohlađena zbog nedostatka topline i zbog
mjesta. I nastaje voda iz zraka; i kad je nastala biva nošena opet
prema zemlji.« Tu je stvar na kraju 2. knjige
O elementima
ovako
izrazio: »Kao što vode i zrak nastaju u kružnici. I ako doista bude
oblak, treba i da kiši; i ako bi kišilo, treba da bude i oblak.«
To je napredovanje prozvao krugom riječima koje za ovima
slijede: »A nastaje ta kružnica oponašajući Sunčevu kružnicu.« Te
20
