PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
493
15
25
10
[463] odlazi u ne-biće, u ništa. Kad je postala ništa, ne može se
uistinu reći niti da je blizu, niti da je daleko. Forma, dakle, nije
počelo koje tražimo.
Svrha pak, je li ona to počelo? Ako bi se podrazumijevala ona
svrha koja ponekad biva forma nastalih stvari, ni ona nije zaista
ono počelo koje tražimo. Nije, naime, daleko od materije, ako su
zaista sve forme, po poučku naše peripatetičke škole, u moguć-
nosti u materiji. Ako su u njoj, nisu daleko od nje. Ako bi se pak
podrazumijevala univerzalna svrha svih stvari za koju je u 12.
knjizi
Metafizike
rekao da je bog, <ona> možda može biti takvo
počelo, jer prisutno je i eficijentno počelo; ako je ipak sukladno
preostaloj Aristotelovoj filozofiji, da bog čini <i> drugo, osim što
pokreće prvi krug. Na mnogo mjesta u njoj se kaže:
Bog i priroda
ne čine ništa uzalud
9
;
i zatim se dodaje: »Ispunio je bog sveuku-
pnost čineći kontinuirano nastajanje.« Neka bude takvo počelo
bog, ili kao univerzalna svrha svega ili kao eficijentni uzrok sve-
ukupnoga. Što kaže?
διὰ τὸ πόρρω τῆς ἀρχῆς ἀφίστασθαι͵
»Jer
su daleko od počela«, tj. od boga udaljeni. Što znači biti daleko
od boga?
Daleko
označava mjesto, čak dva mjesta; ja sam daleko od In-
dije samo zato, jer je mjesto u kojem jesam udaljeno od njezinih
mjesta. Da li su, dakle, naše stvari daleko od boga jer su s obzi-
rom na mjesto daleko udaljene od njegova mjesta? Ako bi se to
reklo, bog se postavlja u mjestu. Ako je u mjestu, tijelo je. To ne
bi nijedna bolja, pa zaista ni Aristotelova filozofija trpjela, osim
možda Plinijeva ili neka Dikearhova.
10
Nije bog u mjestu, nije po
mjestu daleko od nas, niti smo mi po mjestu daleko od boga.
9
Nema grčkog, usp. ARIST. Cael. 271a.33: Ὁ δὲ θεὸς καὶ ἡ φύσις
οὐδὲν μάτην ποιοῦσιν.
10
Usp. stav koji Petrić kasnije izlaže u
Novoj sveopćoj filozofiji
, u dvade-
setoj knjizi »Panarhije«, 43 rb: Quid igitur dicendum? Omnia ex Deo, ut ex
loco; omnia in Deo, ut in loco, Deum in omnibus ut in locis esse? Haec sunt
divinitatis miracula et investigabiles viae eius, et opera eius ineffabilia.
Haec tametsi subcontriari sibi videantur, verissima tamen sunt omnia. Si
Deus est in omnibus, Deus est ubique. Si in ipso sunt omnia, Deus est nul-
libi. Locus enim non est in loco. Si ergo, et extra Deum, iterum est nullibi.
Coelum, et terram ego impleo, iterum est ubique. Sed si in coeli culmine,
5
20
