PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
503
20
15
10
5
jica živimo i uživamo u ovome zraku, da ja imam svoj bitak, a on
također svoj bitak; kad ja umrem a on me nadživi, da moj bitak
propadne, a njegov da njemu ostane. Stoga kontinuirano nastaja-
nje jedinki ne postiže <to> da traje onaj bitak za koji je nemoguće
da ga oni zauvijek imaju. Ništa nije, dakle, koristilo za potpunost
sveukupnosti, za trajnost jedinki. Ako je trebalo da u njima traje
sâm bitak, nije ih trebalo zatrti da se uvede nastajanje. Onaj koji
ga je mogao uvesti, zašto nije mogao također učiniti da te jedinke
traju uvijek cjelovite. Zašto je u onoj stvari imao toliko sila, a u
ovoj nije ništa mogao? Koja je to različitost i nejednakost moći?
Ako bi se reklo: jer je tim jedinkama bilo nužno da propadnu,
a toj se nužnosti tvorac nije mogao suprotstaviti – ja ću reći, ako
je mogao više, zašto nije mogao manje? Ako je učinio da biva
nastajanje, ne jedanput ili dva puta, nego kontinuirano, zašto nije
mogao učiniti očuvanje? Veći je, naime, posao učiniti ono što nije
bilo, nego sačuvati ono što jest. Ali neka se pripiše nužnosti ona
netrajnost. Kojoj nužnosti, pitat ću? Da li onoj koja je uzrok pro-
padanja, bila to ona materija ili miješanje kontrarnog, koji su u
jedinkama? Ako je <taj uzrok> materija, zašto traje nebo, zašto
elementi koji su također jedinke? Ako je taj uzrok miješanje kon-
trarnog, zašto ipak traju zemlja, voda, zrak, premda su miješani?
Ni ta tijela, naime, po Aristotelovu priznanju, nisu jednostavna
nego miješana. To potvrđuje u zemlji neizreciva različitost teži-
na, boja, okusa, mirisa – isto to i u vodi.
Stoga zašto zemlja, zašto voda koje su miješane iz kontrar-
nog ostaju kao jedinke i ne propadaju? Ako bi se reklo da one
nisu jedinke, nego da su dvije vrste također u pojedinom tijelu
15
,
i da ne propadaju s obzirom na vrstu, jer je nužno da vrste traju
– tada ću pitati, zašto je to dozvoljeno vrstama, a ne također i
jedinkama; jednako bi, naime, vrste trajale, ako bi trajale jedinke
i ako bi kontinuirano nastajale. Što je, dakle, mogao učiniti jed-
nim činom, jednim jedinim trajanjem jedinki – jednako dobro i
možda bolje – zašto se čini s više činā, tj. s beskonačno mnogo,
15
Zemlja, voda, zrak i vatra imaju svaka dvije kvalitete (npr. vatra:
toplo i suho, voda: hladno i mokro itd.). Te se kvalitete smatraju (u ovom
argumentu) kao jedinke – ujedinjene u jednom tijelu: vatri, vodi itd.
25
30
