PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
507
15
se nastavljati bitak> vrsta i rodova. A vrste i rodovi nisu imali
potrebe za tim nastavljanjem na temelju nastajanja – mogli su biti
vječni također na temelju trajanja jedinki.
Stoga kontinuirano nastajanje jedinkama ne koristi da [466]
učine trajnim svoj bitak i uzalud je izmišljeno za vrste i rodove
koji ga ne trebaju. Ili ako trebaju, moglo je biti ispunjeno dale-
ko boljim očuvanjem. I stoga Aristotel nije ispravno rekao da se
ponajviše na taj način sam bitak nastavlja. Niti je točno rečeno
ono drugo »Jer je kontinuirano nastajanje najbliže biti.«
16
Na tom
mjestu ono
najbliže
suprotstavljeno je onom gornjem
daleko
. To
najbliže
, ako bi se prihvatilo u mjesnom značenju, trpit će one
besmislenosti koje je pretrpjelo ono
daleko
. Ako se pak stavi nasu-
prot onom
daleko
, koje tamo ne nalazimo, tada treba šire istražiti
da se pronađe, ako je moguće.
Ako bi se reklo da je to naše
daleko
od počela, jer je ono <po-
čelo> jednostavno, a ovo <naše> složeno, ta složenost čini da ne
može ostati zauvijek, ja ću reći: Ako bi kontinuirano nastajanje
trebalo prići najbliže supstanciji – treba sâmo biti što jednostav-
nije ili <nastajanje> najjednostavnijeg, ili da čini najjednostavnije
nastalo. Ništa nije od toga. Niti se, naime, za nastajanje koje tre-
ba biti tako opremljeno kvalitetama, kako prvim, tako i drugim,
tako i imati mjesna kretanja, mijenjanja i topline, može reći da je
najjednostavnije – ili ako bi se reklo da nastaje u trenutku, forma
koja se u tom trenutku uvodi, nije jednostavna, niti je <forma>
jednostavnih stvari. Naime, ono što nastaje, u njegovoj je filozo-
fiji sastavljeno iz elemenata i što god se rađa iz nastajanja složeno
je iz tih istih.
Nešto drugo, dakle, znači ono
najbliže
. No što bi drugo mo-
glo značiti? Naime, svaka udaljenost ili je mjesna, ili je bitna, ili s
obzirom na narav blizih akcidenata. Čini se da nije bitna udalje-
nost, jer <bit> je najjednostavnije počelo, a nastajanje nije takvo.
Ponajmanje je mjesna, jer počelo nije u mjestu. Ponajmanje je
<udaljenost> od svih drugih akcidenata; nikoji, naime, akcidenti
16
Nema grčkog navoda, usp.
ARIST. GC 336b.32–34: οὕτω γὰρ ἂν
μάλιστα συνείροιτο τὸ εἶναι διὰ τὸ ἐγγύτατα εἶναι τῆς οὐσίας τὸ
γίνεσθαι ἀεὶ καὶ τὴν γένεσιν.
5
10
20
25
30
