PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
515
5
Neka bude, kad Sunce prilazi k Raku, neka bude nastajanje
na Sjeveru: pitam da li to isto što tada nastaje, kad se Sunce uda-
ljava od Raka, propada? Od svih će najviše potvrditi, da je to,
naime, Aristotel jasno rekao:
αὐτὸ τοῦτο φθείρει
–
to isto čini da
propada
. Osim toga tada ću pitati, da li se to događa u svim stva-
rima, ili samo u nekima? Ako budu rekli u svima, iskustvo stvarī
dokazat će im netočnost. Naime ja, koji sam rođen kad je Sunce
prilazilo k Raku, 25. travnja godine 1529., nisam umro kada je
isto Sunce od tada za šest mjeseci na istim prostorima prilazilo
k Jarcu koji je suprotan, i kada se također udaljavalo od našeg
<Raka>; niti sam četrdeset ili više puta pri drugim prilaženjima
tog Sunca k istim obratnicama i pri udaljavanjima od istih obrat-
nica, koja su uslijedila od toga dana sve do ovoga, niti prestao
biti, niti je moj bitak propao.
I ne žive svi ljudi, sve životinje, sva drveća koji nastaju, kad
se Sunce približava Sjeveru samo razdoblje od šest mjeseci, kad se
Sunce od tamo povlači. Dakle, samo neke stvari propadaju kad se
Sunce udaljava. Da li pak po tom poučku nijedna stvar ne propa-
da u naše ljeto, nijedna životinja ne umire, nijedan čovjek ne pogi-
ba, jer je Sunce blizu nas? A kada je daleko od nas zimi, zar se ne
rađa nijedno dijete, nijedna životinja ne dolazi na svjetlo dana, jer
ih Sunce zbog svoje udaljenosti ne grije ili mrko gleda? Molimo
da nas pouče koje su, koliko ih je, i kakve su te stvari koje nastaju
kad Sunce prilazi i iste propadaju kad se udaljava? Ako bi rekli
da trave, kad se Sunce približava, pupaju cvjetovima, plodovima
i da počinju zelenjeti, mi ćemo reći da se iste trave, kad je Sunce
veoma blizu, također suše i umiru; iznova, kad se Sunce povlači,
[468] često ponovo ozelene, ponovo cvjetaju i dozrijevaju.
Životinje se pak i ljudi jednako u svim godišnjim dobima ra-
đaju i umiru kad Sunce zapada i kada se opet vraća. Na koji je
način, dakle, Sunce nazvano: ono što čini nastajanje kad prilazi,
γεννητικὸν τῷ προσιέναι
, ono što čini propadanje kad se uda-
ljava,
αὐτὸ τοῦτο φθείρει
20
– da li to isto što je prilazeći činilo
20
Usp. ARIST. GC 336b.6–9: ὥστ΄ εἰ τῷ προσιέναι καὶ ἐγγὺς εἶναι
γεννᾷ͵ τῷ ἀπιέναι ταὐτὸν τοῦτο καὶ πόρρω γίνεσθαι φθείρει͵ καὶ εἰ τῷ
πολλάκις προσελθεῖν γεννᾷ͵ καὶ τῷ πολλάκις ἀπελθεῖν φθείρει· – no u
citatu nije riječ o Suncu, nego o kretanju cijelog (neba), ἡ τοῦ ὅλου φορά.
10
15
20
25
30
