PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
519
20
5
Nije u toj stvari istinito:
τῶν γὰρ ἐναντίων τὰ αἴτια ἐναντία
22
»Da su uzroci kontrarnog kontrarni.« Nije istinito niti ono drugo:
»Nužno je naime, ako kontinuirano nastajanje i propadanje bude
uvijek, da se uvijek nešto kreće, da ne nedostaju te promjene, i to
dvije, da se ne dogodi samo jedno.« Niti su, naime, nastajanje i
propadanje neprekidni, niti su za to potrebna dva kretanja. Niti je
u prilog kontinuiranog nastajanja to što kaže: »Uzrok kontinuiteta
je pomicanje sveukupnosti.« – kako zato, jer nije istinito da je na-
stajanje kontinuirano, tako i zato jer je kretanje prvog pokretljivog
(jer tako izlažu njegovi) uzrok da se Sunce kontinuirano kreće ili
da njihovo kontinuirano nastajanje biva po kontinuiranom pokre-
tanju Sunca koje ovisi o pokretanju prvog pokretljivog. Sunce se,
naime, kako on sam u 1. knjizi
O nebu
u 9. poglavlju, kako mnogi
astrolozi kažu, kreće dvama kretanjima, sebi međusobno kontrar-
nima, dnevnim, tj. povlačenjem prvog pokretljivog od istoka pre-
ma zapadu i zatim svojim vlastitim od zapada k istoku. I upravo
zbog tog vlastitog vrši ona prilaženja i udaljavanja, dok ono prvo
pokretljivo za to ne čini ništa. I ne može se reći da se Sunce tim
vlastitim kretanjem ne kreće kontinuirano. Kontinuirano se, na-
ime, kreće ako nije umetnuta nikakva stanka.
Nije, dakle, pomicanje sveukupnosti uzrok kontinuiteta vlas-
titog kretanja Sunca od zapada prema istoku kojim jedinim Sun-
ce čini svoja prilaženja i udaljavanja; a na osnovi tih dvaju tvrdi
se da biva nastajanje i propadanje. Nije, dakle pomicanje prvog
pokretljivog uzrok kontinuiranog nastajanja i propadanja. Stoga
je Aristotelova filozofija netočna i u tom dijelu.
Nije manje nedosljedna u ovom drugom: »Zato i drugo što-
god se mijenja jedno u drugo s obzirom na trpnje i mogućnosti,
22
Usp. ARIST. GC 336b.9: τῶν γὰρ ἐναντίων τἀναντία αἴτια.
10
15
25
