PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
521
15
25
10
kao jednostavna tijela, oponaša kružno pomicanje. Kada iz vode
biva zrak i iz zraka vatra i opet iz vatre voda, kažemo da je nasta-
janje prošlo krug time što se ponovno vraća.« Naime, ne mijenja
se sve štogod se mijenja međusobno <jedno u drugo>; iz goveda
zaista postaje leš, a ne nastaje iz leša govedo, ne oponaša, dakle,
njihovo mijenjanje kružno kretanje; drugo je takvo gotovo sve,
što biva u nastajanju. Zašto je, dakle, naveo da kružno nastajanje
sasvim malobrojnih elemenata [469] oponaša kružno pomicanje,
kad je prije raspravljao o Suncu kao o univerzalnom eficijentnom
uzroku sveukupnog nastajanja. Zašto je elementima dana božan-
skija povlastica, nego drugome što u nastajanju i propadanju po-
čiva na istom uzroku? Nije li tako: kao što su kontrarni uzroci
kontrarnoga, tako su isti <uzroci> istog.
Potom, koji je to način mijenjanja prema trpnjama i moguć-
nostima koje su smještene među kvalitete i akcidente – a nasta-
janje je svojstvo supstancija? Ako se elementi mijenjaju prema
trpnjama i mogućnostima, kako se mijenjaju jedni u druge? Kako
iz vode nastaje zrak? Ako bi to bilo, nužno je da su se forme
promijenile, a ne trpnje i kvalitete. Ako iz vode nastaje zrak, nije
li trebalo da je forma vode propala, a da je forma zraka nastala?
Ako je to trebalo, zašto je rečeno: »Ono što se pretvara prema
trpnjama i mogućnostima« – a ne
κατὰ τὰ εἴδη
, prema formama.
Možda je iz tako mudre filozofije Aleksandar potajno preuzeo
23
da su kvalitete forme elemenata, jer je vidio da je učitelj prenio
da se elementi pretvaraju jedni u druge na temelju mijenjanja
kvaliteta.
Ako je ta misao istinita, zašto da dalje u tijelima tražimo sup-
stancijalne forme, forme različite od kvaliteta, od blage topline
24
?
Zašto nam se prenosi da je supstancija trostruka, materija, forma
23
Usp. ALEXANDER PHIL. de An. 17.17–18 οὔτε γὰρ ὕλη τὸ εἶδος (ἡ
μὲν γὰρ ἄποιος͵ τὸ δὲ ποιότης τις)͵ οὔτε ἐξ ὕλης· Aleksandar iz Afrodizi-
jade često rabi sintagmu: τὸ εἶδος καὶ τὴν ποιότητα.
24
Usp. ARIST. GA 737a.3–7 ἡ δὲ τοῦ ἡλίου θερμότης καὶ ἡ τῶν
ζῴων οὐ μόνον ἡ διὰ τοῦ σπέρματος͵ ἀλλὰ κἄν τι περίττωμα τύχῃ τῆς
φύσεως ὂν ἕτερον͵ ὅμως ἔχει καὶ τοῦτο ζωτικὴν ἀρχήν. ὅτι μὲν οὖν ἡ ἐν
τοῖς ζῴοις θερμότης οὔτε πῦρ οὔτε ἀπὸ πυρὸς ἔχει τὴν ἀρχὴν ἐκ τῶν
τοιούτων ἐστὶ φανερόν.
5
20
