PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
513
15
5
Prvo pitajmo, iz kojeg se to razloga kaže. Na koji se način
Sunce udaljuje od Zemlje ili k njoj približava, koja kao središte
miruje prema svim nebeskim krugovima? Kako se udaljuje ako
je lice polovice Zemlje uvijek okrenuto k Suncu, biva obasjano
njegovim zrakama, ako se grije uvijek jednako njegovom topli-
nom? Neće to njegovi nijekati, nego će poučavati da se Sunce u
drugo vrijeme od drugih dijelova Zemlje, ne od cijele, dalje uda-
ljuje a da se u drugo <vrijeme> k tim istima bliže približava.
Dopustit ćemo mi to što se tiče dijelova Zemlje, ako oni pri-
znaju da se od cijele ne povlači. No pitat ćemo, da li misle da
cijela Zemlja pokazuje nastajanje stvari ili pak samo neki prosto-
ri? Ako kažu – <neki> prostori, navest ćemo iskustvo da se pod
samim našim polom koji je najviše udaljen od obratnica slavi na-
stajanje stvarī, oblaka, kiša, snjegova, vjetrova, kamenja, biljaka,
drveća, životinja, ptica, riba, ljudi.
Ako bi rekli da će Aristotel biti ispričan, jer je u njegovo vrije-
me bilo uvriježeno mišljenje da pod polovima ljudi ne mogu obi-
tavati zbog hladnoće, ja ću priznati da se tako smatralo, ali da iz
toga ne slijedi da tamo ne nastaje nešto drugo. Ako je to mišljenje
u to doba i prevladavalo (što nije poznato i onaj tko bi to tvrdio,
potvrđuje to svojim, a ne ugledom starih), u naše se doba slažu
da je to bilo netočno mišljenje; ako je Aristotel u njega vjerovao,
netočno je vjerovao; od te netočnosti treba nas filozofe odvratiti
– premda Aristotelov ugled vuče u suprotno – bar u onim stvari-
ma koje leže pred očima i ostalim osjetilima.
Neka bude, priznat će naši ljubitelji istine da se na svim mje-
stima Zemlje, i na Sjeveru slavi nastajanje stvarī i da je u tom
samomAristotelova misao istinita – da to, naime, biva kad Sunce
najbliže prilazi Sjeveru, premda ne napreduje sve do tamo, da
ipak svojim zrakama i toplinom čini nastajanja i svojim prilaže-
njem nastajanje, kao što odstupanjem postiže propadanje. To je,
naime, Aristotel poučavao ovim riječima: »Stoga, ako prilaže-
njem i približavanjem čini da nastaje, također odlaskom i udalja-
vanjem čini da to isto propada.«
10
20
25
30
