PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
527
20
15
10
5
kiša, silazi u vrijeme zime, kada je Sunce daleko od nas udaljeno,
za vrijeme ljeta također, kad nam je najbliže, a još više u proljeće
i jesen, kada je Sunce na srednjim putevima. Stoga je netočno ono
što dodaje: »Kad je Sunce blizu, prema gore teče rijeka pare, kad
je pak odsutno, rijeka vode <teče> prema dolje.« Naime, ne uzdi-
že se para šest mjeseci, kao što Sunce šest mjeseci prilazi, niti kiši
šest mjeseci, kao što se Sunce šest mjeseci udaljava, jer se često,
kad je Sunce najduže po noći odsutno, para diže i kad je Sunce
prisutno preko dana, kiši.
Netočno je i ono: »I to kontinuirano biva u skladu s poret-
kom.« Kažem – netočno je iz istih razloga; jer osjet se od toga jako
razlikuje; njemu će um koji nije slijep više vjerovati, nego ukrasi-
ma i tim
κομψεύμασιν
<lijepo izraženim riječima>, <više> nego
tim vodenim i zračnim rijekama koje teku prema gore i prema
dolje, a koje je opisao ovim riječima: »Treba, naime, misliti, da
je to kao rijeka koja teče ukrug prema gore i prema dolje, zajed-
nička zraku i vodi.« To nije onaj Okean za kojeg su stari rekli
da obilazi oko Zemlje; nego je on onaj koji je uistinu Okean, po
kojem se oko Zemlje posvuda plovi i koji nju ukrug obilazi i koji
će ju oplakivati.
KRAJ DEVETE KNJIGE
