PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 10.
537
20
15
10
5
30
Ne može se naći nikakvo tijelo koje nema ta tri smjera; kad
ima njih, ima ih sve, kad ih ima sve, savršeno je; svako je stoga ti-
jelo savršeno. Zašto onda kaže:
7
»Razumno je da su svi <smjero-
vi> u savršenim tijelima.« Nije to, naime, samo razumno, nego je
također, na temelju postavljenog, nužno. Zašto također kaže –
u
savršenim tijelima
– kao da bi bila ili mogla biti neka nesavršena s
obzirom na te smjerove, kad sva imaju sve <smjerove> i tko ima
sve, tome ništa ne nedostaje; kome ništa ne nedostaje, sam je u
Metafizici
definirao da je savršeno; stoga je nemoguće da postoje
neka nesavršena tijela.
Budući da je to potpuno istinito, sva neživa tijela, stabla, ži-
votinje, nebo i također sveukupnost, savršena su, ako imaju ova
tri smjera, imaju ih onda sve. Ako je pak istinito također, što sam
kaže, da je počelo duljine ono samo
gore
, širine
desno
, dubine
na-
prijed
, zašto je dvojeći iznio:
εἰ δὲ δεῖ,
ako treba također nebu pripi-
sati nešto od toga
. Budući da nebo kao tijelo posjeduje tri smjera,
posjedovat će također i njihova počela. Zašto je isto tako, budući
da su biljke savršena tijela i imaju dugo, široko i duboko, iznio:
»Biljke pak imaju samo gore i dolje.« – kao da su samo duge a da
im ostala dva <smjera> nedostaju.
Zašto je također rekao: »Neke životinje <imaju> sve te dije-
love, a neke <samo> neke.« – kad su svim tijelima zajednički svi
ti smjerovi. Zašto je rekao: »Da su svojstveni prirodi životinja.«
– ako je istinito da sva tijela imaju sva ta tri smjera i stoga sve
smjerove i da su stoga sva savršena. Ako je također istinito da su
počela tih smjerova:
gore
,
desno
,
naprijed
, kako je otvoreno tvrdio,
zaista je besmisleno sve ono: i da je to razumno i da je dvoje-
ći iznio o nebu i da biljke imaju samo dva <smjera> i da neke
životinje imaju neke <smjerove> i da su <smjerovi> svojstveni
prirodi životinjā.
7
Nema grčkog, usp. ARIST. Cael. 284b.23–24: εὔλογον ὑπάρχειν τοῖς
σώμασι τοῖς τελείοις πάσας.
25
