PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 10.
533
10
5
Nisu, dakle, pitagorovci postavili dva, kako ih se optužuje,
smjera nego četiri:
desno
,
lijevo
,
gore
,
dolje
i ako ne bismo vjerovali
da su svi oni bili potpuno slijepi, vjerojatno je da su poznavali,
bar u odnosu na same sebe,
naprijed
i
natrag
. Koje je to, dakle, dje-
tinjasto brbljanje tako velikog muža protiv tako velikih muževa?
Reći će njegovi: ali na suprotan su način od Aristotela pitagorov-
ci smjestili u sveukupnosti četiri smjera. Što tada, je li to grijeh?
Deder dakle, iznesimo na vidjelo koliko ih je ispravno Ari-
stotel postavio, i ispitajmo smještanje kojih je bolje, sukladnije
osjetilima i razumu; nije to, naime, najmanje od filozofskih mo-
trenja.
Dva su to međusobno sukobljena mišljenja. Pitagorovci za
nas, koji boravimo prema arktičkom polu, kažu da smo
gore
i
na
desnu
stranu, a za one koji <su> prema antarktiku,
dolje
i na
lijevu
. Aristotel nasuprot tome, da smo mi
dolje
i
lijevo
, oni pak
gore
i
desno
s obzirom na prvi <nebeski> krug
5
; naime, prema
krugovima planeta dozvoljava Aristotel na kraju istog poglavlja,
da smo mi
gore
i
desno
, oni
dolje
i
lijevo
; to su riječi jedne i druge
Aristotelove misli; zaista njegove prve ove: »Stoga je jasno da je
pol, koji se ne pokazuje,
gore
i oni koji ondje prebivaju u
gornjoj
su hemisferi i desno, mi pak u
donjoj
i
lijevo
.« A druga je misao
zapisana drugačije: »No, u drugom kruženju, tj. planeta, mi smo
zaista
gore
i
desno
, oni pak
dolje
i
lijevo
.« Koja je misao od ovih
istinitija i bolja, može se razabrati samo iz počela tih smjerova. Ta
počela postavio je Aristotel, stoga ih uzmimo u ruke.
Aristotel kaže da je razmatranje tih smjerova svojstveno
onoj filozofiji koja motri kretanje životinja. »Određeno je zaista
o tome u onim <spisima> koji su nazvani
O kretanju životinja
, jer
5
To je krug zvijezda stajaćica, naziva se i
orbis supremus
.
15
20
25
