PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 10.
535
20
5
je svojstveno njihovoj prirodi.« Odmah također dodaje razlog te
stvari: »Očito se, naime, pokazuje da su u životinjama, u kojima
<postoje> svi ti djelići
6
, kažem kao
lijevo
i
desno
, u nekima pak
neki, u biljkama samo
gore
i
dolje
.« Stoga, [472] budući da su svoj-
stvene životinjama, može se činiti da je točno da ne pripadaju
nebu. Zato je dodao dvojeći: »Ako bi nešto od takvoga trebalo
pridati nebu, razumno je.« Kaže, razumno je da jest i u nebu ono
što je u životinjama prvo od toga
gore
i
dolje
– jer je i to i ostalo:
naprijed
i
natrag
,
desno
i
lijevo
neko počelo. »Pojedino je kao neko
počelo.« I stoga: »Razumno je da su svi ti smjerovi u savršenim
tijelima.« Ne samo u nebu, ne samo u životinjama, nego u savr-
šenim tijelima, ne neki nego svi: jer svi su neka počela. Koja to?
»
Gore
je počelo duljine,
desno
širine,
naprijed
pak dubine.« Da je
svako tijelo savršeno, bila je kako <misao> pitagorovaca, tako i
njegova vlastita misao; u 1. knjizi
O nebu
u 1. poglavlju napisao
je i potvrdio razlogom: »Jedino bi tijelo bilo savršeno među ve-
ličinama; jedino je, naime, omeđeno trima <smjerovima>, a to je
pak ono cijelo, budući da je trostruko djeljivo, bit će posve djelji-
vo.« I malo kasnije o toj istoj misli: »Ima, naime, sve smjerove, tj.
duljinu
,
širinu
i
dubinu
.«
6
Particulae
je Petrićev prijevod za μόρια; τὸ μόριον osim što znači
poddio, mali dio nečega – znači također i dio neke podjele – što se čini da
znači na ovom mjestu.
10
15
