PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 10.
543
20
15
25
10
5
Druga je <netočna misao>, možda i ne manja od ove, ona
koja tvrdi: »Gore je zaista počelo duljine, a desno širine, naprijed
pak dubine.« Da bi se ta stvar potpuno i jasno razumjela, treba
prvo utvrditi da je Aristotel utvrdio da je gore dvostruko:
θέσει
,
po položaju i
ἔργῳ͵
s obzirom na djelovanje. Tako je, naime, u
knjizi
O dijelovima
korisnima za
mjesno
kretanje
u 4. poglavlju na-
pisao: »Razlikuje se
s
obzirom na djelovanje
a ne samo po polo-
žaju prema zemlji i prema nebu; odakle je, naime, za pojedine
prelazak hrane i povećavanje – to je
gore
.« Od ta dva
gore,
jedno je
u sveukupnosti što se naziva
po
položaju
, drugo je u životinjama
i oživljenim tijelima što se naziva gore s obzirom na djelovanje.
O onome u 2. knjizi
O elementima
u 1. poglavlju ovako: »Mi pak
krajnost sveukupnosti zovemo
gore
, što je i po položaju gore i po
prirodi prvo.«
A
gore
s
obzirom na djelovanje
tvrdi da je trostruko u knjižici
O životu
u 2. poglavlju:
[474] »Osim toga budući da se razlikuje
tijelo svih živih bića samim
gore
i
dolje
(jer sva imaju
gore
i
dolje
),
tako je očito da i biljke imaju hranidbeno počelo u njihovoj sredi-
ni. Onaj dio kroz koji ulazi hrana, zovemo
gore
gledajući prema
njoj, a ne na obuhvatnu sveukupnost.
Dolje
<zovemo> pak onaj
dio kroz koji prvo izbacuje izlučevinu. To se događa na supro-
tan način biljkama i životinjama. Jer čovjeku je zbog uspravnog
položaja, najviše od svih životinja, svojstveno da ima gornji dio
prema onom
gore
sveukupnosti, a drugima <je gornji dio> ono
srednje između toga.«
