PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 10.
541
15
5
nego treća koja označava dubinu. Pa ako je crta dubine jednaka
s crtom širine, tada pomiješa sebe samu i širinu i pokazuju se
jednako jedna i druga kao dubina i širina. Ako bi se pak duljina
tako skratila da bi bila jednaka drugim dvjema, tada bi propala
kako imena, tako i same stvari duljine, širine i dubine.
Stoga što treba reći u vezi s tim počelom koje se činilo najčvr-
šće, koje su svi poznavali i dopuštali? Nitko od geometara neće
dovesti u dvojbu da mogu postojati bezbrojna sjecišta crtā koje se
sijeku u istoj točki pod pravim kutom, ali da se ta bezbrojna svo-
de na samo tri prva i jednostavna. No onaj koji je te tri crte ozna-
čio imenima duljine, širine i dubine s obzirom na već rečenih pet
jednostavnih tijela
8
, ne čini se da se poslužio istim oštroumljem;
jer odgovaraju jedino piramidi; i ako nekome <tijelu> prirodno
pripadaju duljina, širina, dubina, nužno je da sve te tri crte budu
međusobno nejednake, od kojih veća uspostavlja duljinu, sred-
nja širinu, najmanja dubinu.
Budući da je to tako, nije nužno niti
εὔλογον
<razumno> da
se <crte smjerova> nađu sve razlučene u svim tijelima, bilo savr-
šenim, bilo nesavršenima. Naime, u onim u kojima su ili sve ili
dvije jednake, propadaju imena i učinci ili svih ili dviju ili jedne.
A u kugli, u kocki i u ostalima <propadaju imena i učinci> svih.
Piramida pak, ako bi imala sve nejednake, sačuvat će imena i
djelovanja svih; ako pak dva <ima nejednaka>, samo dviju.
Stoga, kad je to jasno uspostavljeno, kažemo da je netočna
Aristotelova misao »da je razumno da su svi <smjerovi> prisutni
u savršenim tijelima.«
9
Sva, naime, tijela, ukoliko prihvaćaju sje-
cište triju crta u istoj točki, zaista su savršena, ali ipak ne sadrže
tri odijeljena smjera. I tako se može pokazati ta prva netočnost
Aristotelove misli.
8
Petrić ovdje misli na konveksna, pravilna ili Platonova tijela (
corpora
regularia
): tetraedar (Petrić ga zove piramidom i pritom misli na pravilni
tetraedar, ali i na onaj koji ima različitu bazu), kocku (
cubus
), oktaedar,
dodekaedar i ikosaedar. Platonovih tijela ima pet, a definicije za to postoje
već kod Euklida.
9
Nema grčkog, usp. ARIST. Cael. 284b.23–24: ταύτας γὰρ τὰς διασ-
τάσεις εὔλογον ὑπάρχειν τοῖς σώμασι τοῖς τελείοις πάσας.
10
20
25
