PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
499
10
5
30
kaže Averoes, zašto ostali peripatetičari da je bog zadovoljan u
motrenju sebe <sama>, u pokretanju prvog neba, da se ne brine
za naše <stvari>? Osim što je to bezbožan i zločinački poučak,
on je protiv duha i riječi učitelja. Pa ako imaju drugo mjesto na
kojem Aristotel poučava to što tvrde, to već znači da on sam sebi
nije dosljedan. To smo kod njega u prethodnim knjigama već ne
jedanput pokazali.
No obratimo pažnju na to što je htio onom riječju
συνεπ-
λήρωσε
,
ispunio je
, što je suprotno praznini. Jer, ako je nemoguće
da sve uvijek traje, i stoga je nužno, da nešto propada; a propadati
je – ne biti više, sigurno, kad bi propalo složeno i kad bi prestalo
biti, bio bi ovaj niži svijet bez toga. Da se to ne bi dogodilo, primi-
jenio je bog lijek dopunjajući nastajanje drugih jedinki, da dođu
umjesto onih koje su propale. Da je to učinio samo jedanput ili
dva puta, ili tri puta, ili također tisuću puta, ista bi praznina slije-
dila kad bi konačno sve bilo zatrto. Da bi se to izbjeglo, učinio je
nastajanje neprekidnim, da bi ono što nije moglo trajati u bitku,
na taj način trajalo. Bitak je, naime, savršeniji od ne-bitka.
No, jer se iz Aristotelove filozofije čini da je nastajanje dvo-
jako, jedno kojim se tako često kaže da je propadanje jednog
nastajanje drugog, drugo kojim se kaže da čovjek i konj rađaju
čovjeka i konja – bit će vrijedno truda marljivo istražiti kojim je
nastajanjem od ovih bog dopunio sveukupnost prema riječima
Aristotela. Ako onim prvim, činit će se da je bog poduzeo uza-
ludno djelo; jer u bitku ne traju ne samo jedinke, nego zaista ni
vrste. Ako bi naime iz konja <nastao> leš, ako bi iz svih konja
nastalo <jednako> toliko leševa, i vrste će biti zatrte. Ako bi se to
dogodilo kod svih životinja, propast će i cjelokupni rod životinja.
Tako za popunjavanje sveukupnosti ništa nije koristilo takvo ne-
prestano nastajanje.
Treba shvatiti, dakle, ono drugo nastajanje kojim iz konja na-
staje konj, iz čovjeka čovjek i iz ostalih isto tako ostale životinje i
biljke. U tom <nastajanju>, ne manje nego u prethodnom, treba
15
20
25
