PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
489
Za kojim, naime, dobrom teži forma kamena, metala na koji
način teži? Nije to manje teško shvatiti, o tome razmišljati, nego
prije ono o materiji. Ako pak niti jedna od tih priroda ili ne izabi-
re bolje, ili ne teži za dobrom, neka je druga priroda za koju Aris-
totel kaže da za boljim teži i <bolje> čini. Koja je ta, nije on iznio,
njegovi ju nisu pronašli. Naime, ako budu rekli da je ona priroda
za koju se kaže da s bogom ništa ne čini uzalud, istom molbom
ćemo pitati da nas pouče da li je ona s bogom ista ili <neka> dru-
ga stvar? Ako je ista, bog već ne samo motri, ne okreće samo naj-
viši krug, nego također čini ovo niže – da li ne znajući ili znajući?
To razmatra peripatetička škola u tolikim i tako važnim kvesti-
jama
8
. Ako znajući – spoznaje iste, iako su bezvrijedne. Ako ne
znajući, nećemo prestati pitati, kako razlikuje bolje od lošijega,
ovo bi odbacio, onome dao prednost? Potpuno je ista poteškoća
koja je prije bila o prirodi. Ako je stvar različita od boga, opet i
opet ćemo pitati: što je u stvari? Iste su poteškoće koje i prije. Dok
na njih njegovi ne odgovore točno i istinito, mi ćemo pouzdano
tvrditi da je Aristotel za svoje stvari iznosio nepoznate autore, da
je postavio nepoznata počela svoje filozofije. Budući da u tome
tolikim divljenjem obdarujemo onoga koji toga nije dostojan, idi-
mo dalje.
Kaže da je bolje sâm bitak, nego sâm ne-bitak. To <mu> da-
jemo. Dajemo također ono što nije jasno naveo, a nužno je trebao
navesti, da bi pokazao neprestano nastajanje, da je bolje uvijek
biti, nego nekada biti, nekada ne-biti. Neka bude, bolji je sâm
bitak od sâmog ne-bitka. Što tada? Svakako to što unosi, da je
nemoguće da bi sâm bitak bio u svemu. Što kaže? Nemoguće je
da sve ima bitak. Što je, naime, to
sve
? Da li bića ili ne-bića? Ako
kaže da su bića one stvari koje jesu, koje postoje, koje uspostav-
ljaju svijet iz sveukupnih samih sebe, za koje druge kaže: ne-bi-
tak i ne-bića? Ništa, naime, ne postoji osim bića. Koje je ono
sve
koje ne postoji, kojemu nije dan bitak?
8
Quaestio
znači, naravno, pitanje i tako je ponajčešće i prevedeno. No,
quaestio
je i skolastička metoda u kojoj se isprepleće istraživanje i pouča-
vanje.
Kvestija
sadrži prije svega tezu, potom stavove autoriteta i na kraju
stajalište autora koje se osniva na distinkcijama, tako da se ne mora nužno
suprotstaviti autoritetima. Kada je riječ o toj skolastičkoj metodi
quaestio
se
ne prevodi, nego pohrvaćuje.
5
10
15
20
25
30
