Franciscus Patricius: Discussionum peripateticarum tomus quartus (Liber VI-X) - page 151

PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
485
10
5
<riječi> objašnjavaju ono što je prije rekao:
4
»Stoga i pravocrtno
njihovo pomicanje oponaša krug [itd.]«. »Ujedno se on pretvara
u ono što je nasuprot
5
i tako prema gore i prema dolje. I treba ga
zamisliti kao rijeku <koja teče> prema gore i prema dolje, zajed-
ničku zraku i vodi. Kad je, naime, Sunce blizu, rijeka pare teče
prema gore, a kada se udaljava, rijeka vode <teče> prema dolje. I
to neprestano redom biva.« A kaže da su to možda stari zagonet-
no nazvali Okeanom koji u krugu obilazi oko Zemlje. Sunce je,
dakle, svojim približavanjem i udaljavanjem tvorni uzrok nasta-
janja i propadanja, kako je to najjasnije posvjedočio prije navede-
nim riječima iz te <knjige>
Meteorologije
i da to čini
διακρίνουσα
καὶ συγκρίνουσα
6
, razdvajajući i povezujući. To je izrazio u istoj
knjizi <
Meteorologije
> govoreći o kometima: »Što ne nastaju mno-
gi kometi i na više mjesta i više izvan tropskih <krajeva>, nego
unutar, uzrok je kretanje Sunca i zvijezda, koje ne povezuje samo
toplinu, nego također razdvaja ono što je združeno.«
Premda smo mi sve to sredili, Aristotel je ipak napisao bez
reda. To osim zbrke ima u filozofiji druga, mnogo veća zla, jer je
prepuno dvosmislenosti, pogrešaka i netočnosti. Da to pokaže-
mo, najprije Aristotelu i njegovima drage volje dajemo, dozvolja-
vamo ono što je prvo navedeno: da priroda u svemu uvijek teži
za onim što je bolje.
Dajemo također, ne manje drage volje, ono drugo, tj. da je iz-
vrsniji sam bitak od samog ne-bitka. Ali za ovu našu plemenitost
neka nam i oni sami podare ono što smo vrlo često tražili, što su
gorućom željom tražili mnogi mudri muževi, slobodni a ne Aris-
totelovi sluge: neka duše onih koji istražuju, vezane neprestanim
4
Citat koji slijedi sastoji se iz dva navoda iz različitih Aristotelovih
knjiga. Prvi je navod jedna rečenica iz
De generatione et corruptine
i ta je
rečenica skraćena, odnosno dvije zadnje riječi su izbačene (συνεχής ἐστιν
– usp. ARIST. GC 337a.6–7). U grčkom navodu stoji umjesto tih riječi: etc.
U latinskom navodu etc. je ispalo, pa se čini da se radi o kontinuiranom
navodu – što nije slučaj. Drugi dio navoda je iz
Meteorologije
. Usp. Mete.
346b.36–347a.6.
5
Sintagmu εἰς τὰ πλάγια ovdje je Petrić preveo kao:
in transversa
a na
str. 524 bilj. 48. istu je sintagmu preveo kao
in latera
.
6
Usp. ARIST. Mete. 346b.22.
15
20
25
1...,141,142,143,144,145,146,147,148,149,150 152,153,154,155,156,157,158,159,160,161,...314
Powered by FlippingBook