PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
481
15
5
zu.« To je doista nejednakost u udaljenosti. »Ako postoji nejedna-
ka udaljenost, kretanje će biti nejednako.« Tako da nužno slijedi:
»Stoga, ako time što pristupa i biva blizu, čini da nastaje, također
time što se udaljava i biva daleko, čini da to isto propada. I ako
time što mnogo puta pristupa, čini da nastaje, također time što
se mnogo puta udaljava, čini da propada. Uzroci su kontrarnog,
naime, kontrarni.« Odatle također slijedi da oboje <nastajanje i
propadanje> biva u jednakom vremenu. »I u jednakom je vreme-
nu i propadanje i nastajanje koje je prema prirodi.«
Tako i vremena i životi pojedinih stvari imaju broj i njime
su omeđeni; sve je, naime, raspoređeno u redu: svako vrijeme
i svaki život izmjeren je dužim ili kraćim razmakom vremena,
jer piše: »Tako i vremena i životi pojedinih imaju broj i njime su
omeđeni, postoji red svega i svako vrijeme i život izmjereni su
razmakom <vremena>.« I ne samo to, nego i sve što se međusob-
no mijenja jedno u drugo oponaša kružno kretanje. Tako, naime,
piše: »Stoga i drugo koje se pretvara međusobno jedno u drugo,
u skladu s trpnjama i moćima, kao jednostavna tijela, oponaša
pomicanje u krugu.«
Na koji način to oponašanje biva, dodaje: »Kada iz vode biva
zrak, iz zraka vatra i opet iz vatre voda, kažemo da je nastajanje
obišlo krug, jer se ponovno vraća.« I ne biva to samo u njiho-
10
20
