PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
479
20
15
25
10
5
ἀπάγειν τὸ γεννητικόν
, zato što dovodi i odvodi ono što čini
nastajanje. No zbog toga što u ovim nižim <stvarima> postoji ne
samo nastajanje, nego također i kontinuirano propadanje, kad je,
kako je sam poučavao, nastajanje jednog propadanje drugog: a
<nastajanje i propadanje> međusobno je kontrarno: nužno je, dak-
le, da oni imaju kontrarne uzroke: »Uzroci kontrarnog su, naime,
kontrarni.« Nužno je, dakle, da postoje kontrarna pomicanja koja
su uzroci kontrarnih posljedica, nastajanja i propadanja. Ako <su>
kontrarna, dakle više <ih je> od jednog, tj. dva i zbog toga je uveo:
»Stoga također nije prvo pomicanje uzrok nastajanja i propadanja,
nego ono koje je prema Kosoj kružnici; u njemu postoji jedno kon-
tinuirano <kretanje> i pokretanje dvaju kretanja.«
Iz kojeg je to razloga nužno izložio je odmah: »Nužno je, na-
ime, ako uvijek bude kontinuirano nastajanje i propadanje, da se
uvijek nešto kreće da ne nedostaju te promjene, a <nužno je> da
su dva <kretanja>, da se ne bi događalo samo jedno od dvoga
2
.«
Stalno kretanje neba bit će uzrok stalnog trajanja. »Dakle, po-
micanje sveukupnosti je uzrok kontinuiranosti.« A <uzrok> je
kontrarnosti promjena:
ἡ ἔγκλισις τοῦ λοξοῦ κύκλου·
3
»nagnu-
tost Kose kružnice.« U njemu se
γεννητικὸν
, ono što uzrokuje
nastajanje, dovodi i odvodi, a to su kontrarna kretanja. Rekao
je naime kako su nastajanje i propadanje međusobno kontrarni:
»Treba biti više kretanja i to kontrarnih, ili pomicanjem, ili nejed-
nakošću.« A da ta kontrarnost nije ona koja je u pomicanju, nego
ona koja je u nejednakosti, čiji je uzrok nagib – poučava ovako:
»Događa se, naime, <da je> ponekad daleko, ponekad pak bli-
2
Tj. samo nastajanje ili samo propadanje.
3
Usp. PHILOPONUS, In GC 14,2.291.24–27: καί φησιν ὅτι τὸ μὲν
συνεχὲς ταύτῃ ἐστὶ διὰ τὴν ὅλην τοῦ ἡλίου σφαῖραν ἀιδίως κινουμένην͵
τὸ δὲ προσιέναι͵ φησί͵ καὶ ἀπιέναι͵ ὅπερ ἡ ἀνωμαλία͵ διὰ τὴν ἔγκλισιν
τοῦ λοξοῦ κύκλου·
