PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 8.
469
20
25
5
ješano od laganosti i teškosti? Zrak će, dakle, biti nošen prema
središtu i od središta. Ako bi netko iz peripatetičke škole rekao
da to Aristotel nije pripisao kretanju, nego
plivanju nad
i
bivanju
ispod,
jer zrak pliva nad vodom, a ispod je vatre, pitat ću, da li se
jedno i drugo treba pripisati laganosti zraka, ili jedno od dvoga?
Ako bi rekao jedno i drugo, kako se onda prije samo
plivanje nad
pripisivalo laganosti? Ako i ono drugo, kako ono lagano također
biva ispod
? Ali, ako laganost nije bila uzrok nijednoga, nego je
uzrok kretanja
prema gore
, tada ću ponovo pitati: ako je zrak po
svojoj prirodi lagan i zato biva nošen prema gore, na koji način
silazi u pećinu zemlje, kakvo je kretanje teških <stvari>? Reći će
da on silazi iz razloga da izbjegne prazan prostor.
Neka bude, ali pitam, je li kretanje zraka onamo prirodno
ili nasilno? Ako bi rekli da je prirodno, tada će zrak imati dva
prirodna kretanja i zaista međusobno kontrarna. Suprotno toj
stvari pisao je Aristotel u 1. knjizi
O elementima
: »Ako i postoje
mnoga kretanja koja su mimo prirode, no u skladu s prirodom
samo je jedno kretanje. Naime u skladu s prirodom je jednostav-
no <kretanje> a mimo naravi svako pojedino <tijelo> ima mnoga
<kretanja>.« Stoga kretanje zraka
prema dolje
nije prirodno, nego
je
mimo prirode
i
nasilno
. Tada pitamo, zašto priroda nanosi to na-
silje tako plemenitom tijelu. Nije li bilo korisnije da se ona špilja
ispuni zemljom, nego nanositi nasilje prvotnim tijelima i to zai-
sta trajno nasilje, ako bi špilja trajno ostala špilja. Zašto priroda
trpi tu trajnu nasilnost – ako ništa nasilno nije trajno – rekao je
sam Aristotel?
No peripatetička će škola da izbjegne te stijene, stvoriti neku
spravu da pokaže da ne ostaje trajno isti zrak u istoj špilji, nego
da on dnevno izlazi a drugi ulazi. Molim ih, da li su taj zračni tje-
snac
5
dohvatili osjetilom, ili su to razlogom izmislili. Ako su osje-
tilom <dohvatili>, neka pokažu i nama ne sasvim slijepima ili
5
Odnosno: tog Euripa. Eurip je ime kanala između otoka Eubeje i grč-
kog kopna. Karakteristika tog morskog tjesnaca redovita su i neredovita
strujanja plime i oseke. U mitologiji Eurip je bio čovjek koji je htio istražiti
plimu i oseku u Euripu – tjesnacu i pritom se utopio želeći preplivati tjes-
nac na najužem i najopasnijem dijelu. Na ovom mjestu ne govori Petrić o
Euripu u kontekstu plime i oseke, nego naprosto procjepa, tjesnaca.
10
15
30
