PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 9.
501
istražiti koliko je <to> istinito. Aristotel je rekao: »Nemoguće je
da u svemu bude bitak.« I: »Stoga je bog ispunio sveukupnost
čineći nastajanje neprekidnim.«
14
No što je ono za što je nemoguće da uvijek ima bitak? Da
li vrste ili jedinke vrsta? Sve vrste sigurno po njegovu poučku
uvijek traju. Jedinke vrsta propadaju i prestaju biti. Stoga je ne-
moguće da u njima <trajno> postoji sâm bitak. Zbog njih je bog
izumio kontinuirano nastajanje po kojem bi trajale. To je također
nastajanje jedinki, a ne vrsta. Ako sâm bitak u jedinkama ne može
trajati, pitamo mi, kako će se u njima bitak sačuvati na temelju
njihovog kontinuiranog nastajanja? Nema sumnje da bitak koji je
u meni, budući da ne može trajati i u smrti propada, neće trajati
u drugoj jedinki koja bi iz mene nastala. Ne govorim o lešu, nego
o sinu u kojega ne prelazi moj bitak kad ja umrem.
Ako bi se to potvrdilo, tada ću ja potvrditi da sin rođen iz
mene, dok sam ja živ i na nogama, nema moj bitak. Da li će, dak-
le, dok sam živ prijeći u njega, ili će kad ja umrem preskočiti u
njega? Ako bi rekli ono prije, tada ću oplakivati svoju sudbinu;
da je moj bitak, dok živim i jesam, napustivši me prešao u mojeg
sina; jer dok jesam i živim, niti jesam više, niti živim – i pišem i je-
dem već mrtav. Ako bi rekli, da se moj bitak nastavlja u sinu kad
ja umrem, tada ću pitati, da li moj sin jest ili nije, prije nego što ću
umrijeti? Da li ima svoj bitak ili moj? Ako moj – tada je ono prvo
besmisleno. Ako svoj, čemu treba moj bitak poslije moje smrti,
kad ima već dovoljno svoj stari <bitak>? Ili kako, dok ima svoj,
ima potrebu za mojim koji je mojom smrću sveden na ništa?
Tražim od peripatetičke škole da me izbave iz tih labirinata
i objasne, ako u mojem sinu moj bitak ostaje i trajno biva, da li
on sâm ima bitak prije nego što moj bitak prijeđe u njega? I tako,
dok obojica živimo, [465] ili samo moj bitak postoji u dvojici, ili
kad ja umrem, dva će se bitka naći u njemu.
Ako je to besmisleno i nemoguće, neka dozvole da je nužno
da moj bitak ne prelazi u njega, ili da neće prijeći, nego, dok obo-
14
Nema grčkog teksta usp. ARIST. GC 336b.30–32: διὰ τὸ πόρρω τῆς
ἀρχῆς ἀφίστασθαι͵ τῷ λειπομένῳ τρόπῳ συνεπλήρωσε τὸ ὅλον ὁ θεός͵
ἐνδελεχῆ ποιήσας τὴν γένεσιν· To je malo produžen navod iz str. 497.
bilj. 14.
5
10
15
20
25
30
