PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 6.
365
5
Do sada smo dokazali da u nebu postoji šest pasivnih kvali-
teta: pet drugih, mekano – tvrdo, glatko – hrapavo, čvrsto – dro-
bljivo, sitno – krupno, rijetko – gusto, od prvih jedna, vlažno i
suho. Iz tih dviju moglo je nastati onih drugih deset, po Aristote-
lovu nauku, na temelju onoga što slijedi iz njegova nauka.
Sada treba razmotriti, je li se tamo nalazi i laganost i teškost
[433] koje su preostale od drugih <kvaliteta>, te toplina i hladno-
ća koje su preostale od prvih.
Prvo o laganosti. Je li vatra lagana? Najlakša od svega, žustro
će odgovoriti. Pitali bismo ih ne o ovoj našoj vatri, to je, naime,
jasno, nego o onoj njegovoj sfernoj koja sadrži cijeli zrak i smje-
štena je, kako je sam prvak povjerovao, pod krugom Mjeseca.
Mislimo da će odgovoriti da vatra zato zauzima ono mjesto, jer je
laganija od zraka i tako posjeduje vrhunac laganosti. Pitali bismo
poslije toga: ako bismo zamislili da je neki djelić te vatre u zraku,
da li će tamo ostati, ili pak odletjeti natrag k svojoj vatri? I malo-
umnima i brijačima poznato je da će odletjeti. Nikad, naime, nije
viđen djelić one vatre u zraku.
Iz istog razloga zamislimo nešto, što nikad nije viđeno, da se
neki djelić kruga Mjeseca nalazi u onoj vatri; ne postoji nijedan
čovjek koji bi sumnjao da će odletjeti k svojem krugu – osim ako
netko ne bi htio da on ostane u tuđem i ne-prirodnommjestu, što
Aristotel najmanje od svih želi. Piše, naime, u 9. poglavlju 1. knji-
ge
O nebu
: »Sve, naime, pokrenuto miruje kad dođe na vlastito
mjesto.« Dakle, krug Mjeseca je lagan na temelju tog pada.
Petrić preuzeo iz nekog komentara: Usp. Toma Akvinski, Komentari uz
drugu knjigu
De caelo
: Prima quidem dubitatio est quia corpora stellarum
videntur habere differentiam ad corpora sphaerarum caelestium, ex eo
quod sunt lucida et videntur spissiora; et ita videtur in corporibus caele-
stibus esse aliqua contrarietas. Corpus Thomisticum, [71194] In De caelo,
lib. 2 l. 10 n. 3. Također SIMPLICIUS, in Cael. 7.436.4–9: Ἀπορεῖ δὲ καλῶς
ὁ Ἀλέξανδρος͵ πῶς ἁπλῆς οὔσης τῆς πέμπτης λεγομένης οὐσίας τοῦ
κυκλοφορητικοῦ σώματος τοσαύτη φαίνεται διαφορὰ τοῦ τῶν ἄστρων
σώματος πρὸς τὸ οὐράνιον· εἰ δὲ διαφέρει ὅλως πυκνότησιν ἢ μανότησιν
ἢ κατὰ χρώματα ἢ κατά τινα ἄλλα τοιαῦτα εἴδη͵ πῶς ἁπλᾶ λέγεται ἢ
πῶς ἀπαθῆ͵ εἴπερ τὰ πάθη κατὰ ταύτας γίνεται τὰς διαφορὰς καί εἰσιν
αἱ διαφοραὶ πάθη.
10
15
20
25
