PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 6.
355
20
15
10
5
sfernom obliku prvoga neba. Zbog kojeg to razloga, zbog kojeg
uzroka, kojom silom? Zato jer ga prvo <nebo> sadrži (kaže Aris-
totel) i njemu je kontinuirano.
Prihvaćam. Je li to nastalo jer se Saturnovo nebo opire prvom
nebu, ili se opiralo, ili zato jer popušta i popuštalo je? Što će biti
odgovoreno na ovo pitanje? Odvagnimo jedan i drugi dio. [431]
Ako se opire ili se opiralo, kako je oblikovano prema njegovom
obliku? Popustilo je i popušta, ako je oblikovano vlašću i silom
drugoga. Ako je popustilo ili popušta, onda je mekano; Aristotel
je naime učio da je mekano ono što pušta u sebe. Ako se opiralo
ili opire, onda je tvrdo; uzroci i djelovanja kontrarnog su, naime,
<kontrarni>. Reći će, tako je bilo od početka ili bez početka. Ra-
zumijem ali pitam, da li samo od sebe, ili od obuhvaćanja prvog
<neba>. Ako samo od sebe i po svojoj naravi, nije, dakle, bilo po-
trebno obuhvaćanje prvoga neba da bi <Saturnovo nebo> posta-
lo sferno. Dakle, Aristotel nas vara kad za uzrok okruglosti odre-
đuje onaj koji nije nikakav uzrok te stvari. Ako je zbog opsezanja
prve sfere druga sferna i da bi bila sferna bilo je potrebno obu-
hvaćanje prve, taj je oblik prva utisnula u drugu. To utiskivanje
i pritiskanje prve sfere, nije li to njezino djelovanje? Prihvaćanje
oblika, popuštanje, nije li to trpnja? Tko bi to mogao nijekati?
Neće nijekati, mislim, nego će reći, da to nije djelovanje i trp-
nja koja upropaštava. Ali to nije u pitanju. Pitanje je, postoji li u
nebu ikakva aktivna ili pasivna kvaliteta? Stojmo čvrsto u tome,
ne lutajmo. Pitam, dok prvo nebo steže drugo i utiskuje mu svoju
sfernost, a drugo nebo dok ju prihvaća, što se od dvojeg doga-
đa? Da li se drugo nebo tada tako odupire, da ne prima nikakvu
okruglost, ili privremeno popušta da ju prihvati? Nikako ne tre-
ba reći da ne prihvaća onu za koju je Aristotel rekao da ju pri-
hvaća. Treba dakle priznati, dok prihvaća, toliko popušta da ju
prihvati. Nije li popuštanje svojstvo mekanog tijela?
Tko bi drugačije poučavao iz Aristotelova nauka?
μαλακὸν
γὰρ τὸ ὑπεῖκον
»Mekano je ono što popušta.« I ako se ne varam:
τὸ ὑπεῖκον μαλακὸν
»ono što popušta, mekano je« – po defi-
niciji s konverzijom onoga što se definira
11
. Dakle, nebo Satur-
11
Petrić navodi konverziju univerzalno afirmativnog suda koja je mo-
guća samo ako su S i P ekvipolentni pojmovi.
25
30
