PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 6.
345
15
10
5
će se snaga tako iskazati. Nastajanje i propadanje biva između
kontrarnog. Nebo nema ništa kontrarnog. Nebo, dakle, nema ni-
kakvo nastajanje ili propadanje.
Prvo pitam o kojem se nastajanju govori u prvoj premisi? Da
li o onom koje nastaje
ἐν τῷ περὶ ἡμᾶς τόπῳ
1
– u mjestu koje je
oko nas: u zemlji, vodi, zraku; čini se naime da drugdje ne pri-
znaje, niti dozvoljava nikakvo nastajanje.
Kad je utvrđeno to, što podrazumijeva u drugoj <premi-
si>: nebo nema ništa kontrarno? Pažljivo ispitajmo, razmotrimo
svom oštrinom uma. Stoga prvo pitam ovo: kako to zna Aristo-
tel da nebo nema ono kontrarno? Da li je to zamjetio osjetilom,
ili je istražio razumom? Ako razumom, prije je nešto zamijetio
osjetilom.
Ništa, naime, nije u razumu,
kaže sam,
što prije nije bilo
u osjetilu
2
. Koje je, dakle, njegovo osjetilo dohvatilo nebo? Okus,
njuh, sluh i dodir ne dopiru tako visoko. Dakle do tamo vid do-
seže. Stoga što vid tamo vidi? Što drugo do vidljivih predme-
ta? Njemu vlastite predmete ili neke opće
3
? Koje, kažem, druge
kvalitete nego svjetla, pa neke tame iz kojih, bilo vid, bilo razum
izvodi prozirnost sfera, neprozirnost zvijezda.
Stoga neka nam kaže, da li je sam vidio svojim očima ono
što mi našim vidimo, ili nije vidio? Ako nije vidio, zašto se tako
sigurno usuđuje tvrditi da u nebu ne postoji kontrarno, kad je
tamo svjetlo ili svjetlost i tama i prozirnost i neprozirnost? Ako
toga u njegovo doba na nebu nije bilo, nebo se dakle promijenilo.
Ako je bilo i on je to vidio, zašto ne priznaje da ondje postoje bar
ove dvije kontrarnosti: sjajnog i tamnog, prozirnog i neprozir-
nog – sjajno u svim zvijezdama, tamno u licu mjeseca, prozirno
1
Čini se da nije citat Aristotela, nego Petrićeva asocijacija na Prokla,
usp. PROCLUS, in Platonis Rempublicam commentarii 1.39.4: τὴν γένεσιν
ἐν τῷ περὶ ἡμᾶς δεχόμενα τόπῳ.
2
U Aristotelovu tekstu ne postoji doslovan citat, ali se aristotelizam
za tu frazu često poziva na Aristotela, na knjigu
De sensu
, na
Fiziku
i na
De
anima
. Usp. Paul F. Cranefield,
On the origin of the phrase
nihil est in intel-
lectu quod non prius fuerit in sensu, Journal of the history of medicine
1970; XXV: 77–80.
3
Petrić vjerojatno misli na predmete općeg osjetila – sensus commu-
nis.
20
25
