PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 6.
351
10
5
su kontrarni.« – poučava u toj istoj knjizi. Također je Aristotelov
nauk, ako se može naći jedno kontrarno, nužno se nađe i drugo;
iz tog razloga, kad je postavljena zemlja, on sam uvodi da postoji
vatra u 2. knjizi
O nebu
u 3. poglavlju; i kad su postavljene te kraj-
nosti da postoji drugo kontrarno srednje. »Od kontrarnog, ako
postoji jedno po prirodi, nužno je da postoji i drugo po prirodi.«
Stoga, kad je to postavljeno po Aristotelovom nauku, potvr-
đeno i priznato, istražimo, da li nam koje osjetilo pokazuje, da li
nas koji razlog vodi da spoznamo da neko od osam predloženih
povezivanja postoji u nebu. A na prvom mjestu razmotrimo tu
istu mekanost i tvrdost, da li možda neka postoji u nebu. Treba
vidjeti da li je nebo mekano tijelo. Dodirom, koji je vlastiti sudac
mekanosti, do tamo ne dopiremo. Vidom, kojim nebo spoznaje-
mo, mekanost ne prosuđujemo. Treba, dakle, pribjeći razlogu, i
to razlogu zaista Aristotelovom a ne nekog filozofa iz naroda.
Izvucimo iz njegovih knjiga 4. poglavlje 2. knjige
O nebu
u
kojem je utvrdio da je nebo sfernog oblika. Kojim je to razlozima
utvrdio? Prvom tijelu pripada prvi oblik; prvo tijelo je nebo. Dru-
gi razlog, ako bi nebo bilo uglatog oblika ili jajastog, izvan neba
bilo bi nužno i mjesto i prazan prostor; kaže da je prije dokazao
da je to nemoguće. Treći razlog je autoritet onih koji su sijekli
površine
10
i iz njih uspostavljali tijela.
Tim trima razlozima pokazuje da je krajnje nebo sferno i po
tome da su i niža također tijela sferna, kaže, naime: »Dakle i kon-
tinuirano njemu. Ono što je kontinuirano sfernom, <i samo> je
10
Usp. ARIST. Cael. 286b.27–32 Ἔτι δὲ καὶ οἱ διαιροῦντες εἰς ἐπίπεδα
καὶ ἐξ ἐπιπέδων τὰ σώματα γεννῶντες μεμαρτυρηκέναι φαίνονται
τούτοις· μόνην γὰρ τῶν στερεῶν οὐ διαιροῦσι τὴν σφαῖραν ὡς οὐκ
ἔχουσαν πλείους ἐπιφανείας ἢ μίαν· ἡ γὰρ εἰς τὰ ἐπίπεδα διαίρεσις
οὐχ ὡς ἂν τέμνων τις εἰς τὰ μέρη διέλοι τὸ ὅλον͵ τοῦτον διαιρεῖται τὸν
τρόπον͵ ἀλλ΄ ὡς εἰς ἕτερα τῷ εἴδει.
15
20
25
