PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 6.
361
10
5
će mekaniji zrak koji je obuhvaća, od tvrđeg zraka vatra je meka-
nija; od tvrđe vatre mekaniji je krug Mjeseca, i tako nadalje, stoga
će i najviši krug preliven preko tvrđeg Saturnovog biti mekaniji;
tako će biti da je najmekaniji od nebeskih krugova krajnji krug,
koji je prije bio najtvrđi, a <krug> Mjeseca najtvrđi, koji je prije
bio najmekaniji, mekaniji čak od vatre, iako je prije od nje bio
tvrđi; i tako o zraku, vodi – sve kontrarno. Zar će reći da se iz tih
kontrarnih Aristotelovih dokazivanja rađaju tolike nakaze?
No idimo naprijed ako možda dokažemo da po Aristotelovu
nauku u nebu postoji neka druga od onih kvaliteta. Što je ono što
zaključuje gotovo pri kraju istog poglavlja? »Iz toga je jasno da je
zaista svijet sferan i da je točno istokaren, tako da na taj način nije
ništa ni rukom učinjeno, niti nešto drugo od onoga koje nam je
kod nas pred očima.« Ono <tornatus>
istokaren,
ne znači li da je
svijet takav u okruglosti kakvo je ono istokareno, ali mnogo toč-
nije. Ono što je istokareno je glatko i uglačano, to je zvao
λεῖον
.
Ako postoji glatkost u nebu, tamo je također i kontrarna hrapa-
vost. Reći će, nikakva se tamo ne pokazuje.
Neka bude. Ipak ju je Aristotel naveo među sekundarnim
kvalitetama; nju je kasnije u objašnjenju njihova nastanka jedinu
zaboravio, sve ostale izveo je od prvih onih najplemenitijih ro-
ditelja: vlažnosti i suhosti. Za nju se jadnicu kao nezakonitu nije
brinuo. Ali jedanput će za nju kao priznatu sestru drugih reći da
je rođena od istih roditelja i dobit će dio nasljedstva od praved-
nih sudaca.
Postoji, dakle, u nebu uglačanost i stoga postoji njezina maj-
ka, koja god bila. Ako postoji majka, nužno je da tamo postoji i
otac.
Što pak o čvrstoći, postoji li ona u nebu? Tumači ju na onom
mjestu: »Čvrsto je naime vlažno, nešto trpno, kakvo je uljnato, a
drobljivo pripada suhom.« I u 4. knjizi
Meteorologije
ili u knjizi
30
20
15
25
