PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 6.
353
sferno.« I osim toga: »Slično pak i ono što je u sredini njih; ono
što ono sferno sadrži i dodiruje, sve to je nužno da jest sferno.
Ono pak što je ispod planeta dodiruje gornju sferu, tako da je sve
pomicanje sferno. Sve naime dodiruje i dodirno je sa sferama.«
To je Aristotelova misao: jer je krajnje nebo sferno, također da je i
ono što najbliže od planeta sadrži i dodiruje, sferno i tako redom
sve do sfere Mjeseca koja sadrži <pod sobom> vatru. Stoga je
vatra sferna, od toga je zrak sferni, na isti način od toga je sferna
voda. Tako malo poslije piše: »Uvjerio bi se u to isto netko po
tijelima koja su postavljena oko sredine; ako je, naime, voda oko
zemlje, zrak oko vode a vatra oko zraka, i tijela gore po istom
razlogu zaista nisu kontinuirana, dodiruju ih, a površina vode
je sferna, zato jer je ono što je kontinuirano sa sfernim ili postav-
ljeno oko sfernog, nužno i samo takvo; i zbog toga je jasno da je
nebo sferno.«
To su divni Aristotelovi razlozi, uzmimo ih u ruke da ih ras-
pravimo ako možda nešto mogu pridonijeti našoj stvari. Ja to
ipak ne niječem, dopuštam i priznajem, ali ispitujem razlog zašto
je Saturnovo nebo sferno i redom niža <nebesa>, tj. jer je (kaže
Aristotel) kontinuirano ili dodirno prvom sfernom nebu. Mo-
lim da mi se točnije objasni. Nebo Saturna oblikovano je prema
5
10
15
20
