PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 6.
375
20
15
25
10
5
30
na mjesto, kao ono na promjeru; naime, najviše je udaljeno.« A
kome može biti dvojbeno da su najviše udaljeni s obzirom na
promjer istok od zapada? Ako se, dakle, prvo nebo vrti od istoka
k zapadu, planete obratno od zapada k istoku, što i sam priznaje,
hoće li biti i dalje dvojbeno da su ta dva [435] kružna kretanja
međusobno kontrarna?
No zašto kažem dva kružna <kretanja>, kad je i jedno samo
kružno sebi samome kontrarno, kako nas sam Aristotel uči ovim
riječima koje su na početku knjige
Mehanike
: »Drugo pak, jer se
istovremeno pokreće kontrarnim kretanjima.« – govoreći o kruž-
nici. Kako je, dakle, bilo istinito ono: ne postoji kontrarno kretanje
kružnom kretanju, kad su i dva međusobno kontrarna i jedno je
ne manje kontrarno samo sebi i kad su istinite one riječi u 1. knji-
zi
O nebu
u 4. poglavlju: »Kontrarnosti pomicanja su kontrarnosti
s obzirom na mjesta.« Kontrarna su u krugu ona mjesta koja su
udaljena promjerom: kretanje od jednog od njih bit će kontrarno
onome koje kreće od drugog <mjesta> od njih. Netočno je, dak-
le, s obzirom na formu i materiju cijelo ovo obrazloženje. Stoga
neka leži taj Aristotelov Ahilej, ne znam već koji po redu, tolikim
strijelama proboden.
Sad uhvatimo one Terzite, slabe doista, ali ipak drečave koji
su raspoređeni u 2. knjizi
O nebu
. I prije svih onoga kojim je na-
stojao učvrstiti vječnost neba na temelju značenja korijena riječi
eter
. Deder daj, časni Terzite, je li to znanstveni dokaz vječnosti
neba, ili dijalektičko dokazivanje, ili retorički nagovor, ili sofi-
stički privid? Zaista je tvoj Aristotel u 2. knjizi
O nastajanju
u 6.
poglavlju prigovorio Empedoklu: »Treba doista ili definirati ili
pretpostaviti ili dokazivati – ili točno ili slabo ili na neki drugi
način.« Značenje korijena riječi
eter
:
ἀπὸ τοῦ ἀεὶ θεῖν
23
koje se
nalazi u Platonovu
Kratilu
24
– jer uvijek trči – da li je izvedeno iz
osjetila ljudi ili iz mnijenja, ili je tako nazvano jezikom bogova?
23
Usp. ARIST. Cael. 270b.23: ἀπὸ τοῦ θεῖν ἀεὶ τὸν ἀΐδιον χρόνον
24
Usp. PLATON, Crat. 414.b.1–2 οἷόνπερ οὖν μεμίμηται τῷ ὀνόματι͵
συναρμόσας ἀπὸ τοῦ θεῖν καὶ ἅλλεσθαι τὸ ὄνομα.
