PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 6.
383
15
10
5
stvar; stoga je nebo nepromjenjivo. Ako izlože <to izvođenje>,
nijekat ću tu posljedicu. Ne slijedi naime ispravno: jaje ne mije-
nja oblik, dakle jaje je nepromjenjivo i vječno. Ako zdrobiš jaje,
nastat će lješina jajeta.
Sada o dijelovima neba. Nijedan dio neba nije se promijenio,
niti je što takvo prenijeto u sjećanju – s time da zanemarimo ka-
men za koji je Anaksagora, muž ne više od 75 godina stariji od
Aristotela, prorekao da će pasti s neba. Kad je pao, Grčka je to vi-
djela i zaprepastila se. Ako iznesem svjedočanstva iz promatranjā
Kaldejaca, iz sjećanja pradavnih Egipćana da su se, kako je kod
Diodora, mnoge zvijezde, koje su se prije zamjećivale, prestale
vidjeti, da su mnoge promijenile mjesta, da je ona koju je proma-
trao Hiparh prestala svijetliti – <Aristotel> će se smijati, zvati ih
lažljivcima, a nas ludima što vjerujemo njima, a ne njemu.
Tim pravom neka se on služi s onima koji su mu se zakleli.
Nas neka pouči valjanijim razlozima od onih koje smo raspravili;
za njih smo pokazali ne samo da nisu
ἀκριβεῖς ἀποδείξεις
<stro-
gi dokazi>, kako Simplicije, kako svi njegovi vjeruju i tvrde, nego
smo pokazali da su veoma slabi, čak, što je daleko gore, neospor-
no smo dokazali da su bili gnjili sofizmi.
KRAJ ŠESTE KNJIGE
20
