PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 6.
377
Ako nam dokažeš da je to ime postavljeno nebu jezikom bogova,
prihvatit ćemo to ne kao sofistički privid, nego kao dokaz, i to
doista ne slab nego točan. Ako to ne učiniš, držat ćemo to kao
najslabiji dokaz, kao dijalektički dokaz, kao retorički nagovor i
nećemo ga dozvoliti u znanosti, u istraživanju toliko važne istine:
»I najviše mjesto stari su pridali bogovima kao da je jedini <bog>
besmrtan; te riječi svjedoče da je <najviše mjesto> nepropadljivo
i da ne može nastati i da ne trpi nikakvu smrtnu poteškoću.«
Aristotel, najveći od filozofa, kaže da su ljudi dali mjesto bo-
govima u najvišem nebu, tj. zato jer besmrtnim se bogovima nije
smjelo pridati drugo mjesto osim vječnoga, da se ne bi možda
jednom, ako mjesto propadne, srušilo nebo, te se strmoglavili i
sami bogovi. No pitam, jesu li sami bogovi trebali ljudsku pomoć
da se ne bi strmoglavili s mjesta? Jesu li se sami mogli čuvati?
No kako se Aristotel s nama ponaša? Ostalo ostavimo samim
bogovima.
25
Zar ne dokazuje tim obrazloženjima, ili dijalektički
dokazuje, ili retorički nagovara, ili sofistički vara, kad doznačuje
mjesto bogovima na onome mjestu gdje je, dok je raspravljao o
mjestu, htio, potvrđivao i tvrdio da ne postoji nikakvo mjesto.
26
I na koji način bestjelesnim bogovima doznačuje mjesto?
Možda pjesnički, kaže neki spasitelj, i metaforički. Zar u ozbilj-
noj stvari, stvari tako značajnoj, uzlovima uvodi mitove, služi
se metaforama protiv svojih stavova? Zašto su, kažem, bogovi
na najvišem nebu, a ne također i na najnižem? Jer tamo snažnije
djeluju, kaže neki istaknutiji iz peripatetičke škole. Što će najviše
mjesto za snagu onima koji su posvuda uvijek jednako moćni.
Što su trebala ona zrcala
27
onima koji znaju sve posvuda, ili tako-
đer, ako se Averoesu
28
sviđa, onima koji ništa ne znaju.
25
Vjerojatno Petrićeva aluzija na tekst koji slijedi: ARIST. Cael 284b.3–5:
ἀλλὰ καὶ τῇ μαντείᾳ τῇ περὶ τὸν θεὸν μόνως ἂν ἔχοιμεν οὕτως
ὁμολογουμένως ἀποφαίνεσθαι συμφώνους λόγους.
26
Usp. ARIST. Cael. 279a.11–12 Ἅμα δὲ δῆλον ὅτι οὐδὲ τόπος οὐδὲ
κενὸν οὐδὲ χρόνος ἐστὶν ἔξω τοῦ οὐρανοῦ.
27
Možda aluzija na Kuzanskog, usp. […] immo incognoscibilis deus
se mundo in speculo et aenigmate cognoscibiliter ostendit. Trialogus de
possest [72].
28
Usp.
Aristotelis Metaphysicorum libri XIIII cum Averrois Cordubensis
[…] Comentariis
, Venetiis apud Iunctas MVLXII: […] Ille igitur primus non
10
15
20
25
5
