PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 6.
379
20
15
25
10
5
Besmrtnim bogovima dano je besmrtno mjesto izvanrednom
dobrohotnošću, da ne bi, postavljeni na propadljivom mjestu, i
sami propali. Zašto ih nisu postavili i na zemlji, u središtu Zem-
lje? To je, naime, također besmrtno. No neka budu na najvišem
nebu, jer se tako svidjelo dobrim starima da ih smjeste. Što tada?
Besmrtno je to mjesto. Pitam, iz kojeg to razloga? Da li je nebo be-
smrtno jer su bogovi tamo smješteni, ili su smješteni ondje bogo-
vi, zato jer je nebo besmrtno? Ako je nebo besmrtno jer su bogovi
tamo, nije nebo po svojoj prirodi besmrtno, nego po prisutnosti
i vrlini bogova – to je otprilike Platonova misao koju je Aristotel
tako marljivo, tako brižno pobijao. Ako je pak nebo po svojoj pri-
rodi besmrtno, nije trebala prisutnost bogova, bogovi su mogli
biti i drugdje smješteni. Zašto se, dakle, prisutnost bogova iznosi
za obrazloženje besmrtnosti neba?
Pristupimo trećem Terzitu. Kaže taj galamdžija: »stari nisu
prenijeli sjećanje da se nebo promijenilo, niti u svojim dijelovi-
ma, niti u cijelom tijelu«
29
, dakle nepromjenljivo je, dakle besmrt-
no je. Što kaže taj najhistoričniji, što naziva promijenjenim, u ko-
joj stvari promijenjenim? Da li oblikom, u kvalitetama, u silama,
kretanjem, s obzirom na [436] supstanciju? Da je čitao egipatske
povijesti, da je putovao po Egiptu kao njegov učitelj Platon i De-
mokrit, kao Pitagora i Tales, kao Solon, kao Orfej, čuo bi, čitao bi,
naučio bi da se kod Egipćana čuva u zapisima, da je bilo prenijeto
sjećanje da su zvijezde, dok Egipćani postoje, četiri puta obrnule
svoje staze i da je Sunce već dva puta zalazilo tamo gdje sada
izlazi. Svjedoči to stari autor Mela;
30
Platon je otprilike to napisao
u
Državniku
; to je Aristotel tamo čitao, a to je i sam predao sjeća-
nju pokušavši govoriti o galaksiji: »Neki od pitagorovaca kažu
da je to taj put, a drugi da je od neke od onih zvijezda koje su pale
disponitur per scientiam, quae est in nobis, nec per ignorantiam, quae est
ei opposita. str. 337 r.
29
Nema grčkog navoda, usp. ARIST. Cael. 270b.13–16: ἐν ἅπαντι γὰρ
τῷ παρεληλυθότι χρόνῳ κατὰ τὴν παραδεδομένην ἀλλήλοις μνήμην
οὐθὲν φαίνεται μεταβεβληκὸς οὔτε καθ΄ ὅλον τὸν ἔσχατον οὐρανὸν
οὔτε κατὰ μόριον αὐτοῦ τῶν οἰκείων οὐθέν.
30
Vjerojatno Pomponius Mela, 1. st. rimski geograf. Napisao je knjigu:
Opis zemalja
.
