PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
327
15
10
5
Ako bi se okrugli kamen bacio s visine, spuštajući se kretat će
se ukrug. Što treba reći, je li imao početak kružnog kretanja ili ga
radije nije imao, jer u onoj okruglosti nema nikakvog početka; ili
se nikada neće [426] prestati kretati ukrug, jer u njegovu liku ne
postoji nikakav kraj? Čuo sam neke od pametnih aristotelovaca
iz senata peripatetičke škole, kad sam to u razgovoru iznio, kako
viču, bjesne, divljaju, dižu se sa stolaca i odlaze: da ja proizvo-
dim artificijelne krugove, akcidentalne, ne-prirodne, da pletem
prevare; da je Aristotel govorio o nebu koje ima kružni lik, ne po
vještini, ne akcidentalno, nego po prirodi. Uzrujan sam od srdž-
be, prestrašen od vike.
Ostavimo te srdite bukače. Raspravljajmo s njihovim prva-
kom, polako i smireno. Pripada li nebu, dakle, najuzvišeniji filo-
zofe, da nema početak, da nema kraj iz razloga što je nebo ili iz
razloga što je okruglo ili kružno? Ako <mu to pripada utoliko>
što je nebo, ma kojeg oblika bilo, nužno će uvijek biti bez počet-
ka i bez kraja, jer je to od forme i bîti, a ne od oblika. Što je nebu
trebao kružan oblik, a ne trokutast ili neki drugi, iako mu nije
priječeno da bude bez početka i kraja i nije mu priječeno da se s
bilo kojim oblikom postavljenim na os kružno kreće?
Ako pak to svojstvo da nema početak, da nema kraj, ne od-
govara nebu kao nebu, nego ukoliko je kružno i sferno, po sebi i
prvo pripadat će to krugu općenito, a ne ovome ili onome ili kru-
gu ili kugli. Ono što je po njegovu nauku vrijedilo za trokut, na-
ime da ima tri kuta jednaka dvama pravima, ne odgovara prvo i
po sebi raznostraničnom, ni jednakostraničnom, ni jednakokrač-
nom <trokutu>, nego trokutu općenito.
Slično ako bih rekao:
nemati početak
,
nemati kraj
– to je vlastita
trpnja kruga općenito, prvenstveno i po sebi, a nije trpnja mojeg
drvenog ili onog nebeskog ili prirodnog ili artificijelnog <kruga>.
Stoga, ako je tako, kako i jest, da
nemati početak i kraj
ne pripada
više nacrtanom krugu, nego olovnom ili drvenom ili zlatnom, ne
više nebeskom, nego kamenom, jer ta je trpnja vlastita tom obli-
ku općenito, a ne materiji; krugu naprosto, a ne krugu zlatnom ili
nebeskom, ne više nebeskom nego mjedenom – zašto se, dakle,
svađamo da radije pripada nebu, nego mojem globusu, <nema-
20
25
30
35
