PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
323
20
5
nikakva aktualna sredina, napokon nikakav aktualni kraj. Ako
je to u kružnici <tako>, treba biti također u kretanju kružnice.
Tome suprotno događa se u pravocrtnom kretanju. Tamo je po-
četak i kraj, odakle nužno može započeti kretanje i u kojemmože
mirovati. To dokazivanje je u Aristotelovim riječima dosta dugo,
spustimo se na ispitivanje.
On kaže da na kružnici, u kružnom kretanju ne postoji ni-
kakav početak od kojeg bi kretanje započelo, nikakav kraj u ko-
jem bi završilo. Suprotno nas je učio taj isti Aristotel na kraju 9.
poglavlja u 1. knjizi
O nebu
ovim riječima: »Isto je mjesto kruž-
nog tijela odakle <kretanje> započinje i kamo završava.« Što je u
kružnom tijelu isto mjesto odakle bi započelo i kamo bi završilo,
ako na kružnici nema ničeg takvog? Što mu pak znače ove druge
riječi u 2. knjizi
O nebu
, u 2. poglavlju: »Na isti način i o početku
samoga
kretati se
: naime, i ako nikad nije započelo, ipak je nužno
da ima početak odakle je započelo, ako se pokrenuto započelo
kretati.« Što mu to znači: početak kretanja neba za koje je nužno
da ga nebo ima? Kako se postavlja u manjoj <premisi>: nema ni-
kakvog početka, a ovdje se pak u kružnom kretanju neba nužno
traži početak?
Na koji se način u onim <riječima> niječe da kretanje neba
ima početak odakle bi počelo, a u ovom istom poglavlju piše:
»Početak pak kruženja neba je <tamo> odakle je nastanak zvi-
jezda.« Ima u tom poglavlju i kružno tijelo neba mjesto koje je
početak kretanja i <njegov> kraj. Kružno kretanje neba također
ima početak, a u ovom obrazloženju ga nema. Nije li to najjasnija
kontradikcija?
Možda će reći njegovi da je zbog prevelike oštrine duha i
jedan i drugi dio istinit na temelju onog iz trivija uobičajenog
razlikovanja između
aktualnog
i onog
u mogućnosti
. Reći će: u do-
kazivanju nema <kružno tijelo početak i kraj>
aktualno
, ima ga
u
mogućnosti –
u drugim i trećim riječima. Koje će od ovoga izabrati
da kažu, da li
aktualno
ili
u mogućnosti
? Ako bi rekli
aktualno
, čine
10
15
25
30
