PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
317
20
15
10
5
Kaže Aleksandar, po Simplicijevu izvještaju
45
, da je to <zato>,
jer na kružnici neba nema aktualno nikakve točke u koju bi ikad
kretanje stiglo. Simplicije također isto trabunja. Što znači da na
kružnici ne postoji aktualno nijedna točka u koju bi ikad kretanje
stiglo? Je li možda kretanje po kružnici kao u mjestu ili kao u
pokretljivom? Ako bi rekao: kao u mjestu, sigurno kretanje neba
ne biva na kružnici neba. Ako <bi rekao>, kao u pokretljivom,
ako je sámo pokretljivo – sámo nebo, nebo će se kretati [424] po
svojoj kružnici. Zar ti trabunjavci tako trabunjaju u toliko važnoj
stvari?
Osim toga što je ono drugo: Na kružnici neba ne postoji ak-
tualno nikakva točka? Da li je možda
aktualno točka
ono što ome-
đuje crte? Neka bude, štogod žele, što tada zbog toga? Da li je
kretanje zato u točkama, bilo da su aktualno ili u mogućnosti?
Poučavao nas je njihov naučitelj, poučavali su također naj-
oštroumniji, oni sami, učenici i tumači da svako kretanje biva u
mjestu, da biva u veličini, a ne u točkama koje nisu niti veličina
niti mjesto. Koji je to, dakle, novi nauk, nerazumljiv i neshvatljiv?
Da li nas je Aristotel nastojao zaliti onim Temistijevim crnilom
sipe. Da li su nas zalili njegovi tumači, da u toliko važnom pita-
nju ništa ne razumijemo, ali ipak vjerujemo da je sam taj zagonet-
ni razlog potpuno vrijedan razlog.
No neka bude, neka vjeruju Aristotelu njegovi sluge, nas koji
smo razriješeni od zakletve njemu, nikada neće nagovoriti, ako
ne čujemo razlog jasan, važeći i sasvim istinit. Stoga, to što je uči-
telj rekao o kretanju koje je uvijek u drugom pa drugom, dopustit
45
SIMPLICIUS inPh. 10.1309.19 –30Καὶ ἐκ τούτου τοῦ ἐπιχειρήματος
δείκνυσι τὴν διαφορὰν τῆς κύκλῳ κινήσεως πρὸς τὴν κατ΄ εὐθεῖαν͵
καθ΄ ἣν διαφορὰν ἡ μὲν κύκλῳ κίνησις δύναται συνεχὴς εἶναι͵ ἡ δὲ
κατ΄ εὐθεῖαν οὐ δύναται. ἡ μὲν γὰρ ἐν τῷ κύκλῳ φησί͵ τουτέστιν ἡ
κύκλῳ͵ οὐδέποτε ἐν τοῖς αὐτοῖς. καὶ προσυπακούει ὁ Ἀλέξανδρος τὸ
γίνεται͵ ἵνα ᾖ· οὐδέποτε ἐν τοῖς αὐτοῖς γίνεται τῷ μηδὲ ἐνεργείᾳ τι εἶναι
ἐν τῇ περιφερείᾳ σημεῖον͵ ἐν ᾧ γινομένη στήσεται͵ ἢ ὅλως γίνεται καὶ
ἀπογίνεται͵ τὴν δὲ κατ΄ εὐθεῖαν καὶ ἐπ΄ εὐθείας πολλάκις ἐν τοῖς αὐτοῖς
ἀνάγκη γίνεσθαί τε καὶ ἀπογίνεσθαι͵ ἕπεσθαι δὲ τῷ μὲν μηδέποτε ἐν
τοῖς αὐτοῖς τὸ μὴ ἔχειν ἀνάγκην στῆναι͵ τῷ δὲ πολλάκις ἐν τοῖς αὐτοῖς
γινόμενον τὸ ἀνάγκην ἔχειν ἐν ᾧ γίνεται πάλιν καὶ πάλιν ἵστασθαι ἐν
αὐτῷ· ἐν ᾧ γὰρ γίνεται κατ΄ ἐνέργειαν͵ καὶ ἀπογίνεται ἀπ΄ αὐτοῦ.
25
