PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
321
25
10
5
nje neba kontinuirano. Sadržano je u onim riječima: »Razborito je
pak da je kružno <kretanje> jedno i kontinuirano, a ne ono koje
je pravocrtno. Konačan je početak i sredina i kraj pravocrtnog
<kretanja> i sve ima u sebi, stoga jest odakle će početi ono što
se kreće i gdje će prestati. U krajnostima, naime, miruje sve ili u
odakle
ili u
kamo
. <Krajnosti> pak kružnice su neodređene. Zašto
bi, naime, <neka> bila više <međa> od bilo koje od međa koje su
na toj crti. Slično je svaka <točka> početak i sredina i kraj, tako
da je uvijek neka na početku i na kraju. I stoga se sfera nikada ne
kreće i na neki način miruje, zauzima, naime, isto mjesto. Uzrok
je u tome, što se događa da sve <točke> jednako pripadaju sredi-
štu. Naime, početak i sredina veličine je i <njezin> kraj, tako da,
jer je to izvan kružnice, ono što se kreće nema gdje bi mirovalo,
kao kroz prijelaz; jer se uvijek kreće oko srednje <točke>, a ne
oko krajnje <točke>. Budući da to može trajati, sveukupno uvijek
na neki način miruje i kontinuirano se kreće.«
Može se svesti ovako: Ono što nema odakle bi započelo kre-
tanje, ili gdje bi završilo, kreće se kontinuirano. Kružnica nema
odakle
bi kretanje započelo ili
gdje
bi završilo. [425] Kružnica se,
dakle, kontinuirano kreće. To je obrazloženje uzeto od Okela što
je on izrazio imenima:
τὸ ἄναρχον καὶ τὸ ἀτελεύτητον καὶ τοῦ
σχήματος
, [bez početka i bez kraja oblika]
47
Simplicije ga je sma-
trao najvaljanijim, zato što se čini da se o većoj premisi ne može
navesti nikakva dvojba. Manju je pak Aristotel potvrdio, jer se
čini da se u kružnici ne može naznačiti nikakav aktualni početak,
47
Nema latinskog prijevoda, citat je jako skraćen. Usp. OCELLUS, De
universi natura 1.15.1 Cijeli citat glasi: 1.15.1–3 ἔτι δὲ καὶ τὸ ἄναρχον καὶ
τὸ ἀτελεύτητον καὶ τοῦ σχήματος καὶ τῆς κινήσεως καὶ τοῦ χρόνου καὶ
τῆς οὐσίας τοῦτο πιστοῦται διότι ἀγένητος ὁ κόσμος καὶ ἄφθαρτος.
15
20
