PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
311
5
nog, ili zato jer je ukrug? Ako zato <ne prestaje> jer je ukrug
– ni kretanje bilo koje kugle neće prestati ni u kojem vremenu.
Ako se to ne dopušta, neće kretanje neba ne-prestati zato, jer je
ukrug. A ako <zato neće prestati>, jer nije između kontrarnog,
ništavan je to uzrok, jer već je pokazano da <kretanje neba> biva
među kontrarnim. Ako zato <neće prestati>: jer je kontinuirano,
ni svako pravocrtno kretanje neće prestati ni u kojem vremenu.
Svako je, naime, kretanje kontinuirano, tj. onom kontinuiranošću
o kojoj nas je Aristotel poučio u četvrtoj knjizi
Fizike
da se nalazi
u veličini, u mjestu, u kretanju, u vremenu, a također i drugom
kontinuiranošću koja je kod njega u 2. knjizi
O nastajanju
u ovim
riječima: »Stoga je i njihovo pravocrtno pomicanje, oponašajući
ono koje je ukrug, kontinuirano.«
Pravocrtno, dakle, kretanje jasno je ovdje kontinuirano; ako
kretanje neba nikad ne prestaje, jer je kontinuirano, također i
pravocrtno koje je kontinuirano, nikad neće prestati. Ako bi se
pak u drugom značenju sada tumačila kontinuiranost, kontinui-
rano nastavljanje i ne-prestajanje, neće to biti drugo obrazloženje
od onoga ako bi se reklo: kretanje neba neće prestati, jer neće
prestati. A tu <argumentaciju> Aristotelova logička vještina ne
dopušta. Stoga se ni na koji razlog, ni na koju prisilu ne oslanja
to prvo obrazloženje. Iz njega se također nije izvelo da kretanje
neba nikada neće prestati.
Krenimo na drugo <obrazloženje> koje je u istom poglavlju:
»Kružno kretanje je od istog u isto, pravocrtno pak od istog u
drugo.« To <obrazloženje>, ako se sviđa, neka se svede na <silo-
gističku> figuru ovako: Kretanje koje biva od istog u isto, konti-
nuirano je. Kružno kretanje biva od istog u isto. Stoga je kružno
kretanje kontinuirano. To je novi nauk, nečuven u prethodnim
knjigama. [423]
Prije smo slušali: kretanje je kontinuirano jer biva nad
kontinuiranom veličinom. Sada se to kao potrošeno ispušta.
Izvodi se novi rod. Iznijeto je prije da svako kretanje biva iz-
među međa
odakle
i
kamo
i da one nisu samo različite, nego i
nasuprotne, pa i kontrarne. Sada su nađene druge međe, od
istog
u
isto
i <od istog> u
drugo
. U prethodnim knjigama, za
10
15
20
25
30
35
