PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
303
20
5
kretanje nije i ne može biti kontinuirano i jedno osim kružnog?
35
No
ako Aristotel uvodi [421] drugu jednost i kontinuiranost kretanja
i to ne onu koja je prije bila, nemojmo se mučiti s dvoznačnim.
Samo se čini da on prihvaća kontinuiranost, beskonačnost, kon-
tinuirano nastavljanje, beskonačni slijed kretanja.
Već je, dakle, drugo pitanje na temelju novog značenja konti-
nuiranog i jednog. Aristotel nastoji na tom mjestu beskonačnost
i vječnost darovati kružnici. Ali zašto neće istu <beskonačnost
i vječnost> dati drugim kretanjima? Ili, zašto bi radije uskratio
drugim kretanjima svoju darežljivost koju je bio primijenio na
početku 8. knjige
Fizike
na sva kretanja, dokazujući (kako se čini
njemu i njegovima) da je kretanje općenito vječno?
Naime, ako je samo kretanje po kružnici vječno, kako je bilo
vječno kretanje elemenata, kako kretanje općenito? Stvar je spa-
šena. Nosi u krilu ono što može izvaditi kao odgovor, da su ele-
mentarna kretanja više kretanja:
κατὰ τὸ ἐφεξῆς
,
s prekidom
, u
slijedu jedno za drugim, da nisu
κατὰ τὸ συνεχές
,
kontinuirano
,
i da su na taj način vječna. A kružna kretanja – ona su i
jedno
i
kontinuirano
i
vječno
beskonačnošću. Tako je, naime, govorio: »da
postoji neko beskonačno, jer jedno je i kontinuirano.«
Pitat ću ja, da li je to kružno kretanje jedno i kontinuirano, jer
je beskonačno? Ili, jer je jedno i kontinuirano, onda je i beskonač-
no? To je veoma važno, na koji se god način sviđa to reći.
Ako je ono prije, jer je beskonačno – <zato> jedno i kontinu-
irano, nije već niti jedno, niti kontinuirano, jer je beskonačnost u
veličini on odbacio i pobijao, a mi smo <odbacili i pobijali besko-
načnost> u kretanju i u vremenu. Ako bi pak zbog toga što je jed-
no i kontinuirano, zaslužilo da se zove beskonačnim, već će sva
35
Nema grčkog, usp. ARIST. Metaph. 1071b.10–11 κίνησις δ΄ οὐκ ἔστι
συνεχὴς ἀλλ΄ ἢ ἡ κατὰ τόπον͵ καὶ ταύτης ἡ κύκλῳ. Usp. također: ARIST.
GC 337a.17–24: Ἐπεὶ δ΄ ἀνάγκη εἶναί τι τὸ κινοῦν εἰ κίνησις ἔσται͵
ὥσπερ εἴρηται πρότερον ἐν ἑτέροις͵ καὶ εἰ ἀεί͵ ὅτι ἀεί τι δεῖ εἶναι͵ καὶ
εἰ συνεχής͵ ἓν τὸ αὐτὸ καὶ ἀκίνητον καὶ ἀγένητον καὶ ἀναλλοίωτον͵
καὶ εἰ πλείους εἶεν αἱ κύκλῳ κινήσεις͵ πλείους μέν͵ πάσας δέ πως εἶναι
ταύτας ἀνάγκη ὑπὸ μίαν ἀρχήν· συνεχοῦς δ΄ ὄντος τοῦ χρόνου ἀνάγκη
τὴν κίνησιν συνεχῆ εἶναι͵ εἴπερ ἀδύνατον χρόνον χωρὶς κινήσεως
εἶναι·
10
15
25
