PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 5.
313
slušanje
41
, čuli smo da je kontinuirano ono koje bi tako poveziva-
lo krajnosti da bi bile jedno. Sada čujemo da je kontinuirano ono
što se kreće od
istog
u
isto
.
Reći će netko, nije loš peripatetičar, da se ono prvo shvaća o
drugim kretanjima, o pravocrtnom, ovo pak samo o kružnom,
kako stoji u manjoj <premisi>. Ja kažem, je li veća premisa opće-
nitija od manje ili jednakovrijedna ili ista?
Ako je ista, po kojem se pravilu može povezati ovaj silogizam
iz dvije manje premise
42
? Ako je jednakovrijedna, ne znam je li
znanstven <silogizam>, ako bi bio takav: što se po kružnici od
istog u isto kreće, kontinuirano se kreće. A kružnica se od istog u
isto kreće, kružnica se dakle kontinuirano kreće.
43
To obrazlože-
nje također će i Hrizipova sofistika
44
isfućkati i protjerati.
Ako je pak općenitija, protiv starog je Aristotelova nauka u
kojem je uspostavio daleko druge međe kretanja i daleko drugu
definiciju kontinuiranog od ove. Osim toga, ne samo da nije po
sebi očita i jasna, nego je također veoma tamna, čak zagonetna.
Zašto, dakle, nije dokazana drugim potvrdama? <Zašto nije> iz-
građena, da nešto vrijedi za potvrđivanje toliko važne stvari, da
bi ju se dragovoljno prihvatilo – kad se sada ne prihvaća dok ne
pokaže što <zapravo> ona znači?
Ništa nas nisu prva dva obrazloženja uvjerila, nisu dokazala
ništa što bi pridonijelo vječnom kretanju neba.
Treće navedimo, ako može nešto bolje. Stoji u istom poglav-
lju: »I ovo <kretanje> zaista koje je po kružnici nikada nije u
istim <međama>. Ono pak koje je na ravnoj crti često je u istima.
Stoga se ono koje je uvijek u drugom pa drugom može kretati
41
To je upućivanje na grčki naslov Aristotelove
Fizike
– φυσικῆς
ἀκροάσεως.
42
Tj. silogizam u kojem nijedna premisa nije univerzalna. To je protiv
pravila: Ex propositionibus mere particularibus nihil sequitur.
43
Ta dva suda ne mogu činiti silogizam, jer ne sadrže tri, nego dva
pojma. Riječ je zapravo samo o jednom sudu koji je drugi put samo malo
drugačije formuliran.
44
Petrićev negativan odnos prema Hrizipu upućuje na to da je do in-
formacija o Hrizipu došao vjerojatno preko Seksta Empirika.
5
10
15
20
25
